I Kž-Us-163/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 163/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. D. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđ. S. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 03. studenog 2010. godine, broj Kv-Us-98/09 (K-73/07), u sjednici održanoj dana 29. ožujka 2011. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba osuđ. S. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08 i 76/09: dalje u tekstu ZKP/08), odbačen je zahtjev osuđ. S. Đ. za obnovu kaznenog postupka, dovršenog pravomoćnom presudom što je čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 12. rujna 2008. godine, broj K-73/07 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2009. godine, broj Kž-Us 13/09, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 i 50/00, u daljnjem tekstu KZ), kojom je ovaj osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

Protiv tog rješenja žali se osuđ. S. Đ. putem branitelja H. B., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se dopusti obnova pravomoćno okončanog kaznenog postupka.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Marinka Orlić, u pisanom podnesku od 27.

I Kž-Us 163/10-4

siječnja 2010. godine, broj KŽ-DO-2220/10 predložila je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

S pravom je prvostupanjski sud odbacio zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđ. S. Đ., jer i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka.

Osuđenik je pravomoćno osuđen zbog jednog produljenog kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz čl. 177. st. 1. i 3. KZ, a kako podnosi nove dokaze samo u odnosu na jednu radnju obuhvaćenu djelom iz osude, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je zahtjev za obnovu kaznenog postupka podnesen na temelju čl. 501. st. 1. toč. 5. ZKP/08. No, isto tako je ispravan i zaključak da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da bi se iz te osnove mogla dopustiti obnova kaznenog postupka, jer novi dokazi i činjenice ne pokazuju da osuđenik tu radnju nije učinio, niti bi postojanje tih činjenica moglo bitno utjecati na kaznu.

Kao nove dokaze osuđenik podnosi ovjerene preslike Pozivnih pisama za strance iz kojih je razvidno da su izdana za Z. R., A. N., E. A. i A. R., sve državljani Republike Srbije i Crne Gore, na vrijeme od 03. prosinca 2005. god. do 10. prosinca 2005. god. od strane osuđ. N. M. koji je kao adresu njihovog boravka za to vrijeme naveo svoju adresu prebivališta u V.. Ujedno, kao nove činjenice, iznosi postojanje viza navedenih stranaca za ulazak u Republiku Hrvatsku, te u tu svrhu predlaže njihovo pribavljanje službenim putem.

Žalitelj pogrešno smatra da ove isprave pokazuju kako je on 11. prosinca 2005. god. potpuno legalno prevezao svojim osobnim automobilom navedene osobe u R., pa je jasno da nije počinio radnju obuhvaćenu produljenim kaznenim djelom koja se odnosi na predaju četiri strana državljana osuđ. D. S. u R. radi daljnjeg organiziranja njihovog protuzakonitog prelaska preko državne granice u Republiku Sloveniju. Upravo suprotno, a budući da navedene osobe nisu poimence navedene u činjeničnom opisu ove radnje obuhvaćene produljenim kaznenim djelom za koje je osuđenik pravomoćno osuđen, već se u presudi govori o „četiri strana državljana“, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da podnesene nove isprave ne pokazuju i ne dokazuju da su u pitanju upravo te osobe. S obzirom na navedeno, pitanje jesu li spomenute osobe uz pozivna pisma za strance ishodile i vize za ulazak u Republiku Hrvatsku, za ovaj postupak je potpuno irelevantno.

Stoga je prvostupanjski sud ispravno postupio odbacivši navedeni zahtjev za obnovu kaznenog postupka zasnovan na temelju čl. 501. st. 1. toč. 5. ZKP/08, jer je očito kako podnesenim dokazima nije pokazano ni dokazano da osuđenik nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, niti bi postojanje njihovih viza kao novih činjenica moglo utjecati na odmjeravanje kazne.

Iz podnesene žalbe protiv prvostupanjskog rješenja proizlazi da se njome ustvari prigovara razlozima prvostupanjske i drugostupanjske presude, a tek posredno razlozima pobijanog rješenja, jer se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pozvao na razloge pravomoćne presude i slijedom toga, uz očitu neprikladnost novih dokaza i činjenica, ispravno zaključio da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka iz osnove u čl. 501. st. 1. toč. 5. ZKP/08.

I Kž-Us 163/10-4

To što se u žalbi osuđenik poziva na lažni iskaz svjedoka I. R., na osnovu čijeg iskaza je osuđen za drugu radnju obuhvaćenu produljenim djelom iz osude, u vezi koje radnje nije podnesen zahtjev za obnovu, nije od utjecaja na ovaj postupak, ali osuđenik ima mogućnost podnijeti zahtjev za obnovu iz tog razloga ako može pravomoćnom presudom dokazati da je navedeni svjedok proglašen krivim za lažni iskaz.

Budući da je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno čl. 398. st. 4. ZKP/97 utvrđeno da je za donošenje tog rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan i da ga je donio u propisanom sastavu, a da pritom nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, kao ni povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, slijedom svega iznesenog, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. ožujka 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.