Supreme Court rejects prisoner's request for extraordinary sentence mitigation due to known facts and lack of legal grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation, ruling that the cited circumstances were already known to the courts. The defendant argued he was a voluntary war participant, injured, and a new father, but the court found these factors either previously considered or legally insignificant for leniency. Consequently, the court determined the statutory conditions for mitigation were not met and dismissed the application.
Legislator headnote
AI generatedČl. 414. ZKP/97.; Čl. 415. st. 1. ZKP/97.: A request for extraordinary sentence mitigation is rejected when the alleged circumstances were already known to the courts during the trial or lack legal significance for reducing the penalty.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-192/1997-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 3. i dr. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. rujna 1997. broj Kv-I-56/97 (K-50/94), u sjednici održanoj 7. siječnja 1998.,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev os. R.K. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom Vojnog suda u Zagrebu od 5. srpnja 1994. broj K-50/94, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. svibnja 1996. broj Kž-909/94, osuđen je R.K. zbog dva kaznena djela iz čl. 215. st. 3. KZRH u svezi čl. 22. OKZRH i kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca u koju mu je temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. studenog 1993. do 5. srpnja 1994. godine.
Iz spisa nije razvidno da li je osuđenik započeo s izdržavanjem izrečene kazne zatvora.
U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne podnesenom po branitelju M.U., odvjetniku iz Z., osuđenik navodi da prilikom odmjeravanja kazne i donošenja odluke sudovi nisu bili upoznati s okolnostima koje bi očito dovele do blaže osude. Tako ističe, da je bio dragovoljac domovinskog rata od samog početka agresije, pa da je zbog zasluga ukazom Predsjednika Republike odlikovan Spomenicom domovinskog rata 1990. -1992. Zatim da je teško ranjen, pa iako 70% invalid da je sudjelovao u akciji "Oluja". Nadalje tvrdi, da je nastupilo pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, te da je otpušten iz djelatne vojne službe uz častan otpust i umirovljen kao ratni vojni invalid u svojoj 24-toj godini, a u međuvremenu da je postao i otac drugog djeteta, mldb. I. rođ. 13. rujna 1995. godine. Prilaže dokumentaciju u dokaz svojih navoda i predlaže da se pravomoćna presuda preinači u pogledu odluke o kazni.
Sud prvog stupnja dostavljajući predmet predložio je da se usvoji zahtjev osuđenika, dok je negativan prijedlog Državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
Zahtjev nije osnovan.
Okolnosti da je osuđenik dragovoljac od prvog dana agresije, da je ranjavan i odlikovan Spomenicom domovinskog rata nisu nove okolnosti i sudovi su ih već cijenili, jer ih je osuđenik isticao tijekom prvostupanjskog kaznenog postupka ili u žalbi protiv prvostupanjske presude.
Također okolnost u pogledu zdravstvenog stanja osuđenika bila je poznata sudovima i u vrijeme izricanja presude, a prema medicinskoj dokumentaciji do bitnog pogoršanja i nije došlo, dok rođenje još jednog djeteta nije takvog značaja da bi bila relevantna okolnost u smislu čl. 399. ZKP i očito opravdavala izricanje blaže osude, a naročito za kaznena djela izuzetne društvene opasnosti za koja je osuđenik proglašen krivim.
Još treba dodati, da svu medicinsku njegu osuđenici dobivaju u okviru ustanove gdje izdržavaju kaznu, a tamo su i pod pojačanom liječničkom kontrolom, te prema potrebi upućeni su na liječenje u specijalizirane ustanove.
Kako nisu ostvareni zakonskih uvjeti iz čl. 414. ZKP/97., jer su okolnosti isticane u zahtjevu bile poznate sudovima ili nisu od značaja, valjalo je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbiti i na temelju čl. 415. st. 1. ZKP/97. odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 7. siječnja 1998.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.
Ante Potrebica, v.r.