Gzp-1506/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1506/10-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja J. M., iz R., zastupanog po punomoćnicima N. K., V. K. i A. K., odvjetnicima u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 12. kolovoza 2010., 29. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju J. M. u iznosu od 6.500,00 (šesttisućapetsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 12. kolovoza 2010. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 - dalje: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Gž- 1760/08 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3249/03 i očitovanja tog suda od 1. ožujka 2011. utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku: Postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Rijeci dana 3. srpnja 2003., tužbom tužitelja J. M., podnesenom protiv tužene Lj. I. (kasnije naznačene kao Lj. I.-W.), radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke.

Na ročištu 24. rujna 2003. tužena je dostavila svoj odgovor na tužbu, te je tužitelju dodijeljen rok od petnaest dana radi očitovanja na isti. Podnesak tužitelja kojim se očituje na navode tužene iz odgovora na tužbu zaprimljen je 03. studenog 2003.

Iduće ročište održano je 19. travnja 2004., na kojemu je odlučeno da se u daljnjem tijeku postupka provede dokaz saslušanjem stranaka.

Ročište 28. lipnja 2004. je odgođeno na molbu punomoćnika tužene, a na slijedećem ročištu održanom 21. listopada 2004. određeno je da se saslušaju parnične stranke, na ročištu koje će biti zakazano nakon što tuženik izvijesti sud o završetku rehabilitacijskog tretmana tužene.

Na ročištu održanom 24. veljače 2006. punomoćnici stranaka su suglasno predložili sudu da se na idućem ročištu provede dokaz saslušanjem stranaka.

Na ročištu održanom 19. travnja 2006. saslušani su tužitelj i tuženica, te je odlučeno u daljnjem tijeku postupka saslušati dva svjedoka, a punomoćniku tužitelja je dodijeljen rok od osam dana da se očituje da li želi da se svjedoci saslušaju zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Podneskom od 12. svibnja 2006. punomoćnik tužitelja je predložio da se svjedoci saslušaju zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Ročište pred Općinskim sudom u Zagrebu održano je 05. rujna 2006., na kojem su saslušana dva svjedoka.

Na ročištu održanom 25. listopada 2006. određeno je dopunsko saslušanje svjedoka saslušanih pred Općinskim sudom u Zagrebu kod Općinskog suda u Rijeci.

Svjedoci su dopunski saslušani na ročištu 17. siječnja 2007.

Na ročištu 6. ožujka 2007. odlučeno je da se pošalje dopis specijalisti interne medicine o tome da se ista izjasni da li je u mogućnosti u konkretnom slučaju provesti medicinsko vještačenje. Vještakinja je dopisom od 20. travnja 2007. obavijestila sud da nije moguće provesti medicinsko vještačenje.

Ročište zakazano za 6. lipnja 2007. je odgođeno zbog neuredno iskazanih dostava za punomoćnike stranaka.

Na ročištu 10. srpnja 2007. usvojen je dokazni prijedlog tužitelja te je određeno provođenje dokaza saslušanjem još jednog svjedoka.

Ročište zakazano za 26. rujna 2007. je odgođeno zbog neuredno iskazane dostave poziva za svjedoka.

Na ročište održano 23. listopada 2007. nije pristupio uredno pozvani svjedok, te je iz tog razloga ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 11. prosinca 2007. na koje je svjedok pristupio te je saslušan. Na navedenom ročištu glavna rasprava je zaključena, dok je na ročištu 18. prosinca 2007. tužitelj saslušan povodom prijedloga za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi te je rješenjem oslobođen od plaćanja istih.

Presuda poslovni broj P-3249/03, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen, donesena je i objavljena na ročištu 21. prosinca 2007.

Tuženik je protiv presude podnio žalbu 19. veljače 2008., a odgovor tužitelja na žalbu tuženika zaprimljen je 05. ožujka 2008.

Predmet je 21. travnja 2008. otpremljen Županijskom sudu u Rijeci, koji je presudom poslovni broj Gž-1760/2008 od 2. prosinca 2010. preinačio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev.

Drugostupanjska odluka dostavljena je punomoćniku tužitelja 19. siječnja 2011.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, obzirom da je donesena drugostupanjska odluka kojom je postupak pravomoćno okončan, teče od podnošenja tužbe (3. srpnja 2003.) do dana dostave navedene drugostupanjske odluke punomoćniku predlagatelja (19. siječnja 2011.), što ukupno iznosi sedam godina, šest mjeseci i šesnaest dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja konkretnog postupka pred Općinskim sudom u Rijeci i Županijskom sudom u Rijeci u navedenom razdoblju razmatranja predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01, 76/10 – dalje: Ustav).

Izloženom duljinom trajanja ovog postupka od preko sedam godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja i sukladno načelu ekonomičnost.

Dulje trajanje postupka je rezultat nedovoljno učinkovitog postupanja prvostupanjskog suda, koji se nije u dovoljnoj mjeri vodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 1. ZPP-a). Nadalje, taj sud nije bio niti u cijelosti ažuran, jer je zamijećen dulji zastoj u razdoblju nakon ročišta 21. listopada 2004., pa sve do ročišta 24. veljače 2006., u kojem periodu sud nije poduzimao nikakve procesne radnje usmjerene ka okončanju postupka. Međutim, duljem trajanju postupka je doprinio i županijski sud, jer je žalbeni postupak pred tim sudom trajao preko dvije godine i sedam mjeseci.

Zaključak je ovog suda da predmetni parnični postupak ima karakter složenijeg sudskog postupka obzirom na sam predmet spora, kao i okolnost da je tijekom dokaznog postupka valjalo iscrpno saslušati svjedoke, neke od njih zamolbenim putem pred drugim sudom, te same stranke, a što sve je zahtijevalo veći utrošak vremena.

Predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim procesnim držanjem je također doprinio duljini postupka, jer nije odmah u tužbi iznio sve dokazne prijedloge (članak 186. stavak 1. ZPP-a), već je naknadno tijekom postupka predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka. Nadalje, prema rješenjima suda od 24. rujna 2003. i 12. svibnja 2006. predlagatelj je postupio sa zakašnjenjem.

Visinu naknade u iznosu od 6.500,00 kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito činjenicu da je parnični postupak pravomoćno okončan, uz uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. ožujka 2011.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.