Gž-877/2025-3 · Županijski sud u Rijeci



Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-877/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćniku Tomu Šoletiću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-382/2023-18 od 8. travnja 2025., na sjednici održanoj 21. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-382/2023-18 od 8. travnja 2025. u točki I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o [broj kredita], solemniziran 16. veljače 2007. kod Nikše Viđena, javnog bilježnika u Dubrovniku, pod brojem OU-202/2007, kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i to dijelove odredbi čl. 1. i čl. 7.. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 8.269,98 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 342,71 eura sa zateznim kamatama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.341,29 eura eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući istu u točki I., II. i IV. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to valutne klauzule u švicarskim francima (CHF)), sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 8.612,69 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa spisu priloženim ispravama i ostalim izvedenim dokazima, a niti presuda nema drugih nedostataka pa je istu moguće ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost dijela prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne valutne klauzule u CHF i posljedično tome zahtjev za isplatu iznosa od 8.269,98 eura sa zateznim kamatama.

9. Među strankama nije sporno da su prednik tuženika kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili predmetni ugovor o kreditu od 16. veljače 2007. ,kojim je tuženik odobrio predniku tužitelja kredit u iznosu od 56.930,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti kao stambeni kredit, uz obvezu plaćanja 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća. Također, nije sporno da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, te da je kredit otplaćen u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da prednik tužitelja pok. GH nije individualno pregovarao sa tuženikom o spornoj valutnoj klauzuli u CHF, niti je pristao da plati iznos kredita koji ovisi o nepoznatom i neodređenom tečaju valute, s time da nije znao niti je mogao znati da će se tečaj CHF znatno povećati, a posljedično tome i iznos mjesečnog anuiteta, jer ga tuženik o tome nije informirao.

11. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći da je sukladno čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, a kojom je između ostalih banaka i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost odredbi potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, prvostupanjski sud pozivom na čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje:ZZP/07) zauzima pravno shvaćanje da je sporna valutna klauzula predmetnog ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.

12. S obzirom na utvrđenu ništetnost sporne ugovorne odredbe, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da tužiteljima pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa (razlike) koji je tuženik stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe.

13. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da razlika između plaćenih anuiteta i anuiteta obračunatih po tečaju CHF na dan isplate kredita iznosi 8.269,98 eura, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužiteljima, sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a pa tužiteljima dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 155/23., dalje: Tarifa/23).

15. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe i isplatu preplaćenog novčanog iznosa koji je tuženik stekao na temelju takve odredbe.

16. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da ugovorne strane predmetnog ugovora o kreditu prije sklapanja tog ugovora nisu pojedinačno pregovarale o spornoj valutnoj klauzuli u CHF niti je tuženik informirao prednika tužitelja kao potrošača o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule u CHF. Naime, takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz iskaza prvotužiteljice koji je sud pravilno ocijenio, dok tuženik nije pružio nijednog dokaza u pravcu potpune obaviještenosti prednika tužitelja o spornoj ugovornoj odredbi na način da je mogao predvidjeti na koji će način ista utjecati na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč tome pristao na sklapanje ugovora.

17. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je sporna ugovorna odredba jasna, razumljiva i uočljiva pa da sukladno čl. 96. st.1. i čl. 99. ZZP/07 nije bilo dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost nisu osnovani. Naime, zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a prema kojoj, ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. U konkretnom slučaju prednik tuženika kao potrošač nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule u CHF budući da nije bio informiran o rizicima znatnog povećanja tečaja CHF tijekom otplate kredita pa sporna odredba nije udovoljavala zahtjevu transparentnosti.

18. Imajući u vidu prethodna utvrđenja o izostanku pune informiranosti prednika tuženika o rizicima sporne valutne klauzule u CHF, ujedno cijeneći da sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14) pravomoćne presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor, ima direktan učinak u ovom sporu, suprotno žalbenim navodima, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je sporna ugovorna odredba nepoštena i ništetna u smislu čl. 81. st. 1., 2 ., 3. i 4. i čl. 87. st.1. ZZP/03.

19. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužiteljima pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe, visinu kojeg iznosa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji tuženik žalbenim navodima ne dovodi u pitanje.

20. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO-a prilikom donošenja odluke o zateznim kamatama.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.5. ZPP-a, s obzirom da tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

22. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

U Rijeci 21. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan