Rev-x-232/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 232/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari 1.tužiteljice V. P. iz Z., i 2.tužitelja G. P. iz Z., zastupanih po odvjetniku A. H. iz Odvjetničkog društva T., H. i P. iz Z., protiv 1.tuženika J. B. iz Z., i 2.tuženice D. F. iz Z., zastupanih po odvjetnici Ž. R.-B. iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3830/07 od 9. prosinca 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-1880/97 od 11. svibnja 2007., dana 26. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-1880/97 od 11. svibnja 2007. odbijen je tužbeni zahtjev 1.tužiteljice kojim je traženo da se presudom nadomjesti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom glede stana u Z., …, između tuženika kao najmodavatelja i 1.tužiteljice kao najmoprimatelja, te odbijen tužbeni zahtjev 2.tužitelja kojim je traženo da se presudom nadomjesti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom glede stana u Z., …, između tuženika kao najmodavatelja i 2.tužitelja kao najmoprimatelja, te naloženo 1.tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 6.374,50 kn, naloženo 2.tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 610,00 kn, te naloženo 1.tužiteljici i 2.tužitelju solidarno naknaditi tuženicima daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 671,00 kn. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3830/07 od 9. prosinca 2008. potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici su odgovorili na reviziju predloživši njezino odbacivanje.

Revizija nije dopuštena.

Kako u ovoj pravnoj stvari, a obzirom na označenu vrijednost predmeta spora (list 216 i 224 spisa) revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP – tzv. redovita revizija) nije dopuštena, tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP (tzv. izvanredna revizija) držeći da je u presudi Rev-40/99 od 10. lipnja 1999. Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje koje je suprotno ovome izraženom u pobijanoj presudi, zbog čega da je rješenje materijalnopravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu,

time da u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U podnesenoj reviziji osim što reproduciraju izreku prvostupanjske presude te obrazloženje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-40/99 od 10. lipnja 1999. tužitelji nisu ni određeno a ni opisno označili pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli, tako da nije jasno zbog kojeg je pravnog pitanja revizija podnesena, niti su izložili razlog zbog kojih smatraju da bi određeno pitanje bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, a bez čega nije moguće ni ocijeniti značaj odgovora na to pitanje u smislu ujednačavanja sudske prakse a time i ostvarivanja ravnopravnosti građana.

Kako je zakonska pretpostavka za dopuštenost izvanredne revizije kumulativno postojanje svih pretpostavki propisanih odredbom čl. 382. st. 3. ZPP, a koje su u konkretnom slučaju izostale, nužno je zaključiti da je podnesena revizija nedopuštena, zbog čega ju je trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 26. svibnja 2010.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.