Legislator Case Law & Legislation
Rev-3460/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allowed defendant's appeal, reducing pain and suffering damages under ZOO Article 200.

Case Number Rev-3460/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially allowed the defendant's appeal against a lower court ruling awarding damages for physical pain, fear, and mental anguish. The defendant argued the awarded amounts were excessive, but the court found the lower courts correctly applied Article 200 of the Obligations Act based on the plaintiff's age and injury severity. Consequently, the judgment was modified to reduce specific damage awards while dismissing the remainder of the appeal as unfounded.

Legislator headnote

AI generated

Article 200 of the Obligations Act; Article 395 of the Civil Procedure Act: The Supreme Court may partially amend a lower court's decision on damages for physical and mental suffering if the awarded amounts are deemed excessive compared to the actual injury and plaintiff's circumstances, while dismissing the appeal regarding other unchallenged portions.

Keywords

AI generated
Obligations Act Article 200 damages for physical pain damages for mental suffering partial amendment of judgment excessive damages assessment Supreme Court review civil procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
Article 200 of the Obligations Act
Article 195, paragraph 1 of the Obligations Act
Article 395 of the Civil Procedure Act
Article 354, paragraph 2, point 10 of the Civil Procedure Act
Article 393 of the Civil Procedure Act
Article 166, paragraph 2 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3460/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz K. I., koju zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u I. G., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 07. rujna 1999. godine br. Gž-8407/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu br. P-262/98. od 02. lipnja 1999. godine u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 38.355,00 kn do iznosa od 83.065 kn (za iznos od 44.710,00 kn) u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika kao djelomično osnovana, te se djelomično preinačuju presuda Županijskog suda Zagrebu, posl. br. Gž-1745/96 od 07. rujna 1999. godine i presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu posl. br. P-262/98 od 2. lipnja 1999. godine u dijelu pod toč. I izreke kojim je naloženo tuženiku da plati tužiteljici daljnji iznos od 31.000,00 kuna (preko iznosa od 52.065,00 kuna do iznosa od 83.065,00 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka, kao i odluka o trošku, te sudi:

I «Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 31.000,00 kuna (preko iznosa od 52.065,00 kuna do iznosa od 8.3065,00 kuna), zajedno sa pripadajućim kamatama, kao neosnovanim.»

II «Tužena je dužna platiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 5.375,40 kuna, u roku od 15 dana.»

III U preostalom dijelu, za iznos od 13.710,00 kn (preko iznosa od 38.355,00 do iznosa od 52.065,00 kn), revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 07. rujna 1999. godine br. Gž-8407/99, potvrđena je presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu br. P-262/98 od 02. lipnja 1999. godine u pobijanom dijelu pod toč. I izreke, kojom je naloženo tuženiku da plati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 44.710,00 kn (preko iznosa od 38.355,00 kn do iznosa od 83.065,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

Protiv te drugostupanjske presude, kao i protiv odluke o parničnom trošku, reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se u pobijanom dijelu nižestupanjske presude preinače i sukladno tome dosudi tuženiku trošak parničnog troška uz naknadu troška pristojbi na reviziju.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da su nižestupanjskim odlukama previsoko tužiteljici dosuđeni iznosi naknade štete po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova (sveukupno dosuđeno 17.000,00 kn – revizijom se pobija 11.000,00 kn), po osnovu pretrpljenog straha ( sveukupno dosuđeno 8.000,00 kn – revizijom se pobija 4.000,00 kn), po osnovi duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti (sveukupno dosuđeno 56.000,00 kn – revizijom se pobija 28.000,00 kn), te po osnovi naknade štete za tuđu pomoć (sveukupno dosuđeni iznos od 1.710,00 kn – revizijom se pobija cijeli iznos).

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila potres mozga i trzajnu povredu vratne kralježnice, pa su kod tužiteljice ostale posljedice u vidu posttraumatskih glavobolja i bolova u vratu, nervoza i nesanica, te omaglice u smetnji koncentracije, slabije pamćenje i reducirana mentalna efikasnost, koje se smetnje pojačavaju kod promjena vremena i izlaska na sunce, što je sve detaljno opisano u nalazu i mišljenju liječnika vještaka (l. 37 spisa), a kao posljedica gore navedenih ozljeda došlo je kod tužiteljice do traumatskog oštećenja oba očna živca, naročito lijevog, koja se oštećenja očituju u smetnjama prilagodbe vida, naročito kod rada s očima na blizinu i do smetnja odhrvavanja na neko zablještavanje, što proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika oftalmologa (l. 62 i 63 spisa). Zbog navedenih povreda kod tužiteljice su ostale trajne posljedica i smanjena opća i radna sposobnost s kirurškog i neurološkog aspekta u visini od 15%, a s oftalmološkog aspekta također daljnjih 10% - 15%, pa u tim omjerima tužiteljica trpi duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti. Tužiteljica je zbog tih povreda trpila fizičke bolove i to 3 dana jakog intenziteta, 8 dana srednjeg intenziteta i 30 dana manje bolove, a povremene bolove slabog intenziteta 30 dana, koji bolovi su uračunati u duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti. Strah je kod tužiteljice bio primaran jači 1-2 dana, a sekundarni slabijeg intenziteta trajao je dva mjeseca dana u vidu zabrinutosti za ishod zdravlja i liječenja, i straha u prometu. Utvrđeno je također da je tužiteljici poslije izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od po tri sata dnevno kroz jedan mjesec, a u tijeku slijedećih mjesec dana tri puta tjedno po dva sata radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade i obavljanja kućanskih poslova, tj. ukupno 114 sati, koju su pomoć tužiteljici pružali kćerka i susjeda.

S obzirom na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.-dalje ZOO) kada su dosudili tužiteljici na ime naknade štete po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 11.000,00 kn (preko iznosa od 6.000,00 kn do iznosa od 17.000,00 kn), na ime pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn (preko iznosa od 4.000,00 kn do iznosa od 8.000,00 kn), te na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 16.000,00 kn (preko iznosa od 40.000,00 kn do iznosa od 56.000,00 kn) Prema ocjeni ovoga suda primjereni i pravilno dosuđeni iznosi naknade po tim osnovima su na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 6.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn, te na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 40.000,00 kn, imajući u vidu dob tužiteljice od 40. god, trajanje i intenzitet bolova i straha, te utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti, pa su stoga pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 200. ZOO, u dijelu kojim su navedene primjerene iznose tužiteljici dosudili.

Također su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 195. st. 1. ZOO, kada su tužiteljici na ime naknade troškova tuđe pomoći i njege dosudili iznos od 1.710,00 kn, koji iznos odgovara broju od 114 sati, koliko je pomoć i njega tužiteljici pružana, a prema vrijednosti od 15 kuna za jedan sat pružene usluge. Nisu osnovani revizijski prigovori tuženika da bi spomenuti iznos bio previsoko dosuđen, budući da i prema ocjeni ovog revizijskog suda, cijena od 15 kuna na sat je primjerena visini neto zarade osoba koje se u mjestu ispunjenja obveze bave pružanjem takvog vida usluga.

Stoga je u dijelu kojim je tužiteljici na ime pretrpljenih fizičkih bolova dosuđen iznos od 11.000,00 kn (preko iznosa od 6.000,00 kn do iznosa od 17.000,00 kn), na ime pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn (preko iznosa od 4.000,00 kn do iznosa od 8.000,00 kn), te na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 16.000,00 kn (preko iznosa od 40.000,00 kn do iznosa od 56.000,00 kn), temeljem odredbe čl. 395. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91. i dr. - dalje ZPP), valjalo pobijanu presudu djelomično preinačiti i odbiti tužiteljicu sa dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 31.000,00 kn, sa pripadajućim kamatama, te odlučiti kao pod I izreke.

Međutim, u preostalom pobijanom dijelu, u iznosu od 13.710,00 kn, a kako nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPPa na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod III izreke.

Kako je tužiteljica ovako djelomično preinačenom presudom uspjela sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 47,45% , te joj je priznat trošak u iznosu od 7.698,95 kn, dok je tuženiku priznat trošak pristojbi na reviziju srazmjerno uspjehu od 69,33% u reviziji, u iznosu od 2.322,55 kn, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima cijelog postupka, i naloženo tuženiku da plati tužiteljici na ime troškova cjelokupnog postupka iznos od 5.376,40 kn, te je odlučeno kao pod II izreke.

U Zagrebu, 31. siječnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.