Legislator Case Law & Legislation
Gž-545/2017-8 AI generated

Appeal court allows insurer's claim, ruling the insured's legal representation constituted an excluded future risk.

Case Number Gž-545/2017-8
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The appeal court upheld the insurer's appeal against the first-instance judgment, overturning the order for the insured to pay 170,000 kuna in damages. The court found that the insured's failure to act within the statutory deadline for challenging a termination of employment constituted a 'future risk' explicitly excluded by the insurance policy's terms. Consequently, the court determined the claim was not covered, dismissing the insured's request for compensation while awarding the insurer its litigation costs.

Legislator headnote

AI generated

čl. 18. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika; čl. 16. stavak 2. Uvjeta: The insurance policy excludes coverage for future risks, and an insured's failure to exercise a legal right within the statutory deadline constitutes such an excluded risk.

Keywords

AI generated
future risk exclusion statutory deadline legal representation employment termination insurance liability statute of limitations indemnification claim

Cited Legislation

AI generated
čl. 18. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika
čl. 16. stavak 2. Uvjeta
čl. 133. stavak 2. ZR-a
čl. 225. ZOO-a
čl. 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a
čl. 166. st. 2. ZPP-a
čl. 154. stavak 1. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 4 Gž-545/2017-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme, kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Š., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u Š., protiv tuženice H. o. k. - dioničko društvo za osiguranje, Z., OIB:…, koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Ž. O., I. P. i F. O. u Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 74 Pn-4093/12-31 od 16. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2019.,

p r e s u d i o j e

Žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 74 Pn- 4093/12-31 od 16. svibnja 2017. preinačuje, tako da glasi:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"Tuženik je obvezan u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti iznos tužitelju na ime naknade štete od 170.000,00 kuna, te trošak izgubljene parnice u iznosu od 6.303,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja ove tužbe, te nadoknaditi parnični trošak pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nakaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 35.981,25 kn.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom doslovno je suđeno:

"Nalaže se tuženiku H. O. K. - dioničko društvo za osiguranje, Z., OIB: …da tužitelju S. B., Š., OIB:…, na ime naknade štete isplati iznos od 170.000,00 kn, te trošak izgubljene parnice u iznosu od 6.303,00 kn, oba iznosa sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (čl. 29 st. 2 ZOO-a NN 35/05, 41/08), koje teče od 04. listopada 2012.g. do 31. srpnja 2015.g a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a (NN 78/15),uz naknadu parničnog troška u iznosu od 17.812,00 kn sve u roku od 15 dana."

Tuženica je podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak pred drugog suca pojedinca.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

Žalba je pravovremena i dopuštena.

Žalba je osnovana.

Tužitelj tvrdi da je propustom svoje punomoćnice odvjetnice M. H. iz Š. izgubio parnicu u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Šibeniku pod brojem P-1931/08 radi poništenja izvanredne odluke o otkazu na način da je tužba u tom predmetu odbačena kao nepravodobna, jer je podnesena protekom prekluzivnog roka od 15 dana propisanog odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/2004, 68/05, 94/09 i 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR).

Tužbenim zahtjevom traži se naknada štete zbog neisplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 170.000,00 kn i troška izgubljene parnice u iznosu od 6.303,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je tadašnja tužiteljeva punomoćnica izvan roka propisanog odredbom članka 133. stavka 2. ZR-a podnijela tužbu radi poništenja izvanredne odluke o otkazu tužitelju, zbog čega je odgovorna za tužiteljev neuspjeh u toj parnici koja se vodila kod Općinskog suda u Šibeniku pod brojem P-1931/08, jer se dogodio osigurani slučaj iz odredbe članka 18. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (u daljnjem tekstu: Uvjeta).

Prvostupanjski sud je također odbio kao neosnovan od tuženice istaknut prigovor zastare, utvrdivši da je tužba je u ovom predmetu podnesena 2. listopada 2012., a da je tužitelj doznao za štetu tek s dostavom rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1729/2010 od 22. studenog 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P-1931/08 od 18. svibnja 2010. godine kojim je odbačena tužba radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, pa da je predmetna tužba podnesena u zakonskom roku propisanom odredbama članka 230. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) da naknada šteta zastarijeva za 3 godine od oštećenikovog saznanja za štetu i osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za 5 godina od kada je štete nastala.

U žalbi se osnovano ističe da je pobijanom presudom ostvareno više bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su neki razlozi navedeni u presudi proturječni (prvostupanjski sud iz pregledanih rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj P-1931/08 od 18. svibnja 2010. i Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 1729/2010 od 22. studenog 2010. zaključuje da je tužitelj za odluku o otkazu saznao sredinom listopada 2006., dok iz tužiteljevog iskaza utvrđuje da je on odmah po saznanju za otkaz otišao do odvjetnice M. H. i opunomoćio je da napravi sve za zaštitu njegovih prava, a punomoć je izdana tek 27. studenog 2006., što je više od mjesec dana od navodnog tužiteljevog saznanja za otkaz sredinom listopada 2006.), presuda nema obrazloženja zašto se tužitelju dosuđuje iznos od 170.000 kn koji predstavlja neisplaćenu plaću tužitelja u roku od 8 godina, a prvostupanjski sud prihvaća zahtjev za naknadu štete bez da obrazlaže razloge zbog kojih smatra da bi tužitelj, u situaciji da je pravodobno podnio tužbu radi poništenja izvanredne odluke o otkazu, uspio u tom sporu, pa nije utvrdio postojanje uzročne vezu između štetne radnje i štete, što je jedan od općih pretpostavki odgovornosti za štetu.

Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a.

Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da nije zastarjela predmetna tražbina.

Prije svega potrebno je reći da je odnos tužitelja i njegove punomoćnice odvjetnice M. H. iz Š. u postupku zaštite njegovih prava iz radnog odnosa povodom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ugovorni odnos utemeljen na punomoći za zastupanje koju joj je tužitelj izdao 27. studenog 2006., pa je riječ o ugovoru o nalogu u smislu odredbe članka 763. ZOO-a, kojom je propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove

Sukladno odredbi članka 765. stavka 1. ZOO-a nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi. Stoga eventualno nesavjesno postupanje tužiteljeve punomoćnice predstavlja povredu njezine ugovorne obveze, što je pretpostavka za njezinu zakonsku odgovornost za štetu koja je time prouzročena.

Prvostupanjski sud je pogrešno otklonio istaknuti prigovor zastare, utvrdivši da je početak tijeka zastare počeo teći na dan kad je tužiteljeva punomoćnica primila rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1729/2010 od 22. studenog 2010.

Protivno stavu prvostupanjskog suda, trenutak zaprimanja navedenog rješenja od strane tužiteljeve punomoćnice nije relevantan za početak tijeka roka zastare, pa onda ni za ocjenu je li predmetna tražbina zastarjela, jer nije odlučno kad je tužitelj saznao da mu je nastala šteta nego isključivo kad je šteta nastala.

Sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Sukladno odredbi članka 230. stavka 3. ZOO-a, tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, a kako odredbe koje uređuju ugovor o nalogu ne sadrže posebne odredbe o zastari potraživanja koje slijede iz tog ugovora, za te obveze primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom članka 225. ZOO-a.

Tužiteljeva punomoćnica M. H. je kao odvjetnica bila dužna u smislu odredbe članka 44. stavka 1. Zakona o odvjetništvu s tuženicom ugovoriti policu obveznog osiguranja.

U smislu odredbi članka 922. stavaka 1. i 2. ZOO-a osigurani slučaj je događaj koji je prouzročen osiguranim rizikom, a rizik koji je obuhvaćen tim osiguranjem mora biti budući neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

Sukladno odredbi članka 18. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika osigurani slučaj je svaki pojedinačno određeni propušteni oblik pravne zaštite ili učinjena pogreška kojim se trećim osobama prouzrokuje šteta, u koji spada i zastupanje stranke.

Sukladno odredbi članka 16. stavka 2. Uvjeta, u slučaju sumnje se smatra da je propust ili pogreška učinjena onog dana, kad su neki od oblika pravne pomoći trebao najkasnije poduzeti, odnosno pogreška ispraviti, da se spriječi nastajanje štete, osim u slučaju uskrate pravne pomoći zbog razloga koje propisuje zakon, statut komore i kodeks odvjetničke etike.

U konkretnom slučaju, sve i da je zahtjev za zaštitu prava podnesen pravodobno, što je sporno u ovom postupku, osigurani slučaj nastupio je najkasnije dana 30. prosinca 2006., te je od tog dana početak zastarijevanja predmetne tražbine.

Naime, tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava dana 29. studenog 2006.

Sukladno odredbi članka 133. stavka 2. ZR-a, ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva za zaštitu prava radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Zadnji dan roka za podnošenje tužbe za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu bio je 29. prosinca 2006., pa je idućeg dana 30. prosinca 2006. nastupio osigurani slučaj, jer je tužitelj tog dana izgubio pravo putem suda utvrditi nedopuštenost otkaza ugovora o radu, budući je tužba u predmetu Općinskog suda u Šibeniku broj P-1931/08 radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu podnesena tek 4. siječnja 2007.

Budući je od 30. prosinca 2006., kad se dogodio osigurani slučaj, do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu dana 4. listopada 2012. protekao 5-godišnji rok zastare propisan odredbom članka 225. ZOO-a valjalo je uvažiti tuženičinu žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu temeljem odredbe 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP-a.

O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 166. st. 2. ZPP-a vezano za odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tuženici su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu do 2.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje: OT), zastupanja na 6 ročišta glavne rasprave - 20.11.2013, 18.11.2014, 8.06.2016, 5.09.2016, 15.11.2016. i 16.03.2017. u iznosima od po 2.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. OT), pristupa na 3 ročišta - 11.04.2016, 17.05.2016. i 22.12.2016 u iznosima od po 500,00 kn (Tbr. 9. točka 5. OT), sastava obrazloženog podneska od 22.05.2016. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. OT), te sastava žalbe protiv presude u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10. točka 1. OT-a), ukupno 24.625,00 kn, sve uvećano za PDV (25%) u iznosu od 6.156,25 kn, kao i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.100,00 kn i na žalbu protiv presude u iznosu od 4.100,00 kn, sveukupno iznos od 35.981,25 kn.

Dubrovnik, 4. rujna 2019.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma