Legislator Case Law & Legislation
Rev-1403/2009-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed legal issue does not affect the final judgment outcome.

Case Number Rev-1403/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible under Article 382(2) of the Civil Procedure Act. The plaintiff argued that the validity of a municipal parking fine regulation remained relevant despite a Constitutional Court ruling striking it down. The court held that the lower courts had already decided the case based on the regulation's incompatibility with the Obligations Act, meaning the appeal's specific legal question did not influence the final decision.

Legislator headnote

AI generated

Article 382(2) of the Civil Procedure Act; Article 37(2) of the Constitutional Act on the Constitutional Court: A review is inadmissible if the disputed legal issue does not determine the outcome of the case, as the lower court's decision was based on the inapplicability of the contested provision rather than its validity.

Keywords

AI generated
inadmissible appeal Civil Procedure Act review conditions Constitutional Court ruling legal issue relevance parking fines subordinate legislation

Cited Legislation

AI generated
Article 382(2) of the Civil Procedure Act
Article 37(2) of the Constitutional Act on the Constitutional Court
Article 27(1) of the Decision on Public Parking Lots of the City of Split
Article 350(3) of the Obligations Act

Cited Case Law

AI generated
Constitutional Court Decision No. U-II-355/07 of December 10, 2008

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1403/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., protiv tuženice M. P. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-mal-269/09 od 16. lipnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-2015/08 od 4. ožujka 2009., u sjednici održanoj 20. travnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„Preinačava se pobijana presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj II P-2015/08, od 4. ožujka 2009. godine, u cijelosti, na način da se sudi:

Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-2673/07, od 6. srpnja 2007. godine, kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos od 880,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, počev od dana podnošenja prijedloga za ovrhu, pa do isplate, kao i trošak postupka, u iznosu od 170,80 kn.“

Protiv te presude reviziju je na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) izjavio tužitelj zbog određeno navedenog materijalno pravnog pitanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja, već, prije svega, mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Također, po prirodi stvari, to podrazumijeva i da je upravo pobijana odluka posljedica nekog stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – od kojih su neki, primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. toč 1. - 4. ZPP.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za plaćanje ugovorne kazne na temelju odredbe čl. 27. st. 1. Odluke o javnim parkiralištima Grada Splita (dalje: Odluka Grada Splita) zbog parkiranja automobila na parkirališnim mjestima tužitelja u više navrata u 2007. godini.

Navedena odredba odluke Grada Splita je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-II-355/07 od 10. prosinca 2008, ali je primjena te odluke odgođena do 1. siječnja 2010.

Drugostupanjski sud temelji odluku na stajalištu da se odredba čl. 27. st. 1. Odluke Grada Splita ne može primijeniti, jer je ta odredba u protivnosti s odredbom čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

Pravno pitanje zbog kojeg revident podnosi reviziju je:

- da li čl. 27. st. 1. Odluke Grada Splita ostaje na snazi do isteka „roka prilagodbe“ (odgode primjene) po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci posl. broj U-II- 355/07 od 10. prosinca 2008.

Imajući na umu stajalište nižestupanjskih sudova u odnosu na navedeno pravno pitanje treba, prije svega, reći da je odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 49/02 – pročišćeni tekst) propisano, ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba, nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon. Dakle, u ovom sporu bez obzira na to je li ili nije čl. 27. Odluke Grada Splita još uvijek na snazi, za primjenu odredbe Odluke Grada Splita kao drugog propisa (podzakonskog akta) u smislu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona odlučno je pitanje je li navedena odredba Odluke Grada Splita (podzakonskog akta) u skladu sa zakonom.

Drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona svoju odluku zasniva na ocjeni da odredba čl. 27. st. 1. Odluke Grada Splita nije u skladu s odredbom zakona (čl. 350. st. 3. ZOO), pa se zbog toga ne može primijeniti i primjenjuje neposredno zakon.

Prema tome, u konkretnom slučaju o postavljenom pitanju iz revizije ne ovisi odluka u ovom sporu, niti drugostupanjski sud temelji odluku na negativnom stavu o tom pitanju – suprotnom stajalištu revidenta. Naime, drugostupanjski sud i polazi od istog stajališta kao revident u odnosu na postavljeno pravno pitanje, ali iz drugih razloga smatra tužbeni zahtjev neosnovanim – kako je to već naprijed navedeno.

Zbog toga, nisu ispunjene osnovne pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP za ocjenu, je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se to pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu te zakonske odredbe zbog kojeg bi bila dopuštena revizija.

Prema tome, predmetna revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP-a odučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. travnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.