II Kž-26/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 26/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženog I. Z., optuženog Z. G. i optuženog S. G. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. siječnja 2015. broj Kv I-3/15 (K-29/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženog I. Z., optuženog Z. G. i optuženog S. G. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Z., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje - KZ/11); članka 243. stavaka 3. i 4. KZ/11, članka 136. stavka 2. KZ/11, članka 243. stavka 3. KZ/11 i članka 315. stavka 1. KZ/11; optuženog Z. G. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11 te optuženog S. G. zbog kaznenog djela iz članka 243. stavaka 3. i 4. KZ/11, članka 136. stavka 2. KZ/11 i članka 243. stavka 3. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13

– dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. Z., optuženog Z. G. i optuženog S. G. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

II Kž 26/15-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. Z. po branitelju, odvjetniku D. G., zbog „nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se optuženiku izrekne mjera zabrane približavanja oštećenicima.

Žali se i optuženi Z. G. osobno i po branitelju, odvjetniku V. J., također zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje „stavi van snage“.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi S. G., osobno i po branitelju, odvjetniku Z. V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor. Žalbe nisu osnovane.

Prije svega treba napomenuti da optuženi S. G. ističe u žalbi da je prvostupanjski sud prilikom navođenja podataka o prebivalištu optuženog I. Z. pogrešno naveo adresu na kojoj stanuje optuženi S. G., i to u P., ... Točno je da je prilikom pisanja prvostupanjski sud naveo pogrešnu adresu optuženog I. Z., međutim, navedena pogreška nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Tijekom daljnjeg postupka prvostupanjski sud će svakako voditi računa o pravilnom i potpunom navođenju podataka u izreci rješenja o primjeni mjere istražnog zatvora, u skladu s člankom 272. stavkom 1. i člankom 124. stavkom 2. ZKP/08.

Osnovana sumnja da su optuženi I. Z. i optuženi Z. G. počinili jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11, optuženi I. Z. i optuženi S. G. dva kaznena djela iznude, i to jedno iz članka 243. stavaka 3. i 4. KZ/11 i jedno iz članka 243. stavka 3. KZ/11 te kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 2. KZ/11, a optuženi I. Z. i kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 2. KZ/11 proizlazi iz potvrđene optužnice te personalnih i materijalnih dokaza na kojima se ona temelji.

Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a potom i valjano obrazložio sve odlučne činjenice o kojima ovisi ispunjenje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, to nisu osnovani žalbeni navodi optuženika Z. G. i S. G. kojima se osporava postojanje osnovane sumnje. Pri tome treba ponovno napomenuti da je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za istražni zatvor, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, dok ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti primjene mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni ocjenjivati pravilnost činjeničnih utvrđenja te kaznenu odgovornost optuženika.

Protivno daljnjim žalbenim navodima optuženog Z. G. i optuženog S. G., sud prvog stupnja ispravno je utvrdio i sve odlučne činjenice za daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. Z., optuženog Z. G. i optuženog S. G. po osnovi u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, dajući jasne i potpune razloge za tu odluku.

Osnovano je protiv optuženog I. Z. produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, u cilju otklanjanja postojeće iteracijske opasnosti. Imajući na umu brojnost kaznenih djela za koja se taj optuženik tereti da ih je počinio u kratkom razdoblju, i to jedno kazneno djelo razbojništva, protupravnog oduzimanja slobode i napada na službene osobe te dva kaznena djela iznude, i to na štetu više oštećenika, pravilna

II Kž 26/15-4

je ocjena suda prvog stupnja da na strani tog optuženika postoji visok stupanj upornosti i kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju. Uz činjenicu da se radi o osobi koja nije zaposlena i nema imovine, sve izložene okolnosti ukazuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje u svojoj ukupnosti ukazuju na realnu opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti činiti nova kaznena djela, pa i u cilju stjecanja materijalnih sredstava za život. Takav zaključak nije doveden u sumnju niti žalbenim navodom da se radi o neosuđivanoj osobi, te da je dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru utjecao na način da se kloni nove kriminalne aktivnosti.

Stoga se ista svrha, i po ocjeni ovog suda, za sada ne bi mogla postići blažom mjerom predviđenom ZKP/08, odnosno mjerom zabrane približavanja oštećenicima, kako to optuženik sugerira u žalbi.

Na strani optuženog Z. G. također postoji realna opasnost da će taj optuženik boravkom na slobodi počiniti novo, isto ili istovrsno kazneno djelo. Potvrđenom optužnicom tom optuženiku inkriminira se počinjenje kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11, a kojim načinom počinjenja je iskazao visok stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju. Povezujući tu okolnost s podacima u spisu iz kojih proizlazi da je 2011. deportiran iz Švicarske zbog istovrsnog kaznenog djela, za koje je bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvadeset i osam mjeseci koju je i izdržao, očito je da on nije uskladio svoje ponašanje s općeprihvaćenim društvenim normama, već da je ono progrediralo. Kad se uzme u obzir da je optuženik, prema vlastitom kazivanju, nezaposlena osoba i bez imovine, tada sve izložene okolnosti upućuju na zaključak da je opasnost od počinjenja novog kaznenog djela na strani tog optuženika nužno i dalje prevenirati njegovim boravkom u istražnom zatvoru iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, dok se ista svrha u ovom stadiju ne bi mogla postići blažom mjerom.

Utemeljenost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 protiv optuženog S. G. proizlazi iz činjenice brojnosti kaznenih djela inkriminiranih mu u ovom kaznenom postupku, i to jednog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 2. KZ/11 te dvaju kaznenih djela iznude iz članka 243. stavaka 3. i 4. KZ/11, kojima je iskazao visok stupanj kriminalne volje i upornosti u svom protupravnom postupanju. Iz izvatka iz kaznene evidencije vidljivo je da je taj optuženik višekratno pravomoćno osuđivan, i to zbog raznovrsnih kaznenih djela, pa tako i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, prijetnje i nasilničkog ponašanja u obitelji, koji prilikama su prema njemu primjenjivane uvjetne kazne, ali i izricane kazne zatvora. Stoga je osnovano prvostupanjski sud produljio primjenu mjere istražnog zatvora i protiv optuženog S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a također je pravilno zaključio da se ista svrha - otklanjanje iteracijske opasnosti - ne bi mogla ostvariti blažim mjerama.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. siječnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

II Kž 26/15-4

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.