Rev-1211/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1211/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.T. iz D., koga zastupa R.B., odvjetnik u D., protiv tuženika dr. R.H. i I.K., obojice iz D. koje zastupa D.P., odvjetnik u D., radi predaje stvari i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 11. studenog 1993. godine br. Gž-629/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 12. ožujka 1993. godine br. P- 164/90, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 12. ožujka 1993. godine br. P-164/90 kao i presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 11. studenog 1993. godine br. Gž-629/93-2 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je ispravljena u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio povrat pokretne imovine pobliže navedene u točki I. prvostupanjske presude i ujedno je odbio zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 493.500 HRD sa odgovarajućom kamatom. Odlučeno je da tužitelj naknadi tuženima parnični trošak u iznosu od 201.300 HRD. Ta je presuda potvrđena odlukom Okružnog suda u Dubrovniku od 11. 11. 1993. godine br. Gž-629/93-2.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je osnovana.

Pored ostalih razloga iznesenih u reviziji tužitelj tvrdi da se u spornom slučaju ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP u svezi čl. 41. i 43. ZPP ("NN" br. 53/91), jer da je prvostupanjsku presudu donio sudac pojedinac, umjesto vijeće (nepropisan sastav suda). Tužitelj je u pravu. U spornom slučaju prvostupanjska presuda donesena je 5. 7. 1989. godine pod oznakom P-488/89, a koja je odlukom Okružnog suda u Dubrovniku od 26. veljače 1990. godine br. Gž-578/89-2 ukinuta. U takovoj procesnoj situaciji, prema odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("NN" br.

91/92)

kada

je

postupak

pred

prvostupanjskim

sudom

dovršen daljnji postupak će se provesti po pravilima parničnog postupka koja su vrijedila do dana stupanja na snagu citiranog zakona. Zakon je stupio na snagu dana 8. siječnja 1993. godine. Nadalje odredbom čl. 24. st. 2. istog zakona propisano je, ako se nakon stupanja na snagu zakona ukine prvostupanjska presuda, što je ovdje slučaj, daljnji postupak provest će se po tom zakonu. Zato, kako je u spornom slučaju kao vrijednost predmeta spora naznačen iznos od 2,000.000 HRD i kada je prema tada važećoj odredbi čl. 41. i 43. sudac pojedinac odlučivao u imovinskopravnim sporovima čija vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 8.000 HRD proizlazi da su odluke sudova donesene uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP (nepravilan sastav suda) na koju je povredu revident upozorio, zbog čega je odluke sudova trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 29. svibnja 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.