Revr-120/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 120/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ć. iz K., kojega zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u B., protiv tuženika P. d.o.o. Z., kojega zastupa punomoćnica Lj. M.-P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2955/14- 2 od 11. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P- 597/13-14 od 3. ožujka 2014., u sjednici od 22. rujna 2015.

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom otkaz ugovora o radu od 16. travnja 2013. utvrđen je nedopuštenim te je tuženiku naloženo tužitelja vratiti na radno mjesto tehničara T. c. K. i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude, a podredno da ih ukine i predmet vrati na prvostupanjski postupak pred drugim sucem pojedincem. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanje na rad. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim uz obrazloženje

- da je tuženik tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. travnja 2013. stavio na teret počinjenje više povreda radne obveze za koje je doznao najkasnije 20. ožujka 2013., te povredu radne obveze od 15. travnja 2013.;

- da se prema odredbi čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09 i 61/11- dalje: ZR) ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji, stoga da zbog povreda obveza iz radnog odnosa za koje je doznao najkasnije 20. ožujka 2013. tuženik dana 16. travnja 2013. tužitelju više nije mogao izvanredno otkazati ugovor o radu;

- da je dana 15. travnja 2013., zahtijevajući od spremačica Đ. I. i T. S. da povuku svoje izjave kojim su teretile tužitelja za diskriminatorno ponašanje, tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa;

- da tuženik tužitelju nije omogućio da iznese svoju obranu, a nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da to učini, čime je postupio protivno odredbi čl. 111. st. 2. ZR, zbog koje postupovne povrede u postupku otkazivanja je otkaz nedopušten.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 2. ZPP, a zapravo sadržajno postupivši prema odredbi čl. 373.a ZPP, uz obrazloženje

- da je prvostupanjski sud otkaz ocijenio nedopuštenim jedino zbog onemogućavanja obrane, dakle, postupovne povrede iz čl. 111. st. 2. ZR, za koje utvrđenje i shvaćanje je dao dostane i jasne razloge;

- da iz izvedenih dokaza, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne proizlazi da bi tužitelj dana 15. travnja 2013. navedene spremačice vrijeđao, prijetio im ili vršio bilo kakav pritisak na njih, već da je samo tražio da promijene svoje izjave od 13. ožujka 2013. kojim su ga teretile za diskriminatorno ponašanje, a kako bi tužio tuženika;

- da se prema utvrđenju iz prvostupanjskog postupka prije otkazivanja tužitelj nije savjetovao s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom, čime je postupio protivno odredbi čl. 118. ZR.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

U opširnoj reviziji, uz tvrdnju da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik osporava utvrđenje drugostupanjskog suda o postupcima tužitelja koji su prethodili otkazivanju, te ocjenu drugostupanjskog suda da postupanje tužitelja ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik obrazlaže navođenjem zakonskog opisa navedene povrede, pri čemu određeno ne navodi konkretne nedostatke pobijane presude zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati. Stoga revizijski razlozi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. nisu uzeti u obzir.

Suprotno tvrdnji revidenta, do utvrđenja da tužitelj dana 15. travnja 2013. spremačice nije vrijeđao, prijetio im, niti na njih vršio pritisak, u pogledu kojeg postupanja bi s obzirom na vrijeme saznanja jedino bio održan rok iz čl. 108. st. 2. ZR, drugostupanjski sud je došao na temelju ocjene dokaza izvedene na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, pa nije osnovana ni tvrdnja revidenta o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

Utvrđenja i ocjenu nižestupanjskih sudova da je otkaz nedopušten zbog povreda u postupku otkazivanja jer je tuženik postupio suprotno odredbama iz čl. 111. st. 2. ZR (onemogućavanje obrane) i iz čl. 118. st. 1. ZR (propuštanje savjetovanja) tuženik revizijom ne osporava.

U situaciji kad je u postupku pred nižestupanjskim sudovima otkaz ocijenjen nedopuštenim već zbog postupovnih povreda, revizijski navodi kojima tuženik osporava pravilnost ocjene dokaza vezanih na počinjenje same povrede su i neodlučni.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik posebno ne obrazlaže, pa ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP ni ovaj revizijski razlog nije uzet u obzir.

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 22. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.