Rev-2397/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2397/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja C. M. iz P., ..., kojeg zastupa punomoćnik C. Z., odvjetnik iz V., ..., protiv tuženice ZOIO C. iz Z., Filijala V., koju zastupa punomoćnik D. K., dipl. pravnik, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 23. svibnja 1991. godine posl. br. Gž-2ol4/91-2. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 19. ožujka 1991. godine posl. br. P- 378/91-4 u sjednici održanoj dana 19. veljače 1992., godine,

p r e s u d i o j e:

Preinačava se presuda Okružnog suda u Osijeku posl. br. Gž-2ol4/91-2. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja i u kojem je potvrdjena prvostepena presuda i sudi:

Preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br P-378/91-4. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni

.

zahtjev u iznosu od 38.OOO dinara (sada HRD) i u tom se dijelu sudi:

I Nalaže se tuženici da tužitelju plati i daljnji iznos od 18.000,HRD (osamnaesttisuća HRD), kao i zatezne kamate na taj iznos koje teku od 19. ožujka 1991. godine u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 2o% uz obračun mjesečno primjenom konformne metode, kao i da tužitelju naknadi i daljnji parnični trošak od 4.2oo dinara, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2OoOOO dinara.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženici je naloženo da tužitelju plati 32.6oo dinara (sada HRD) sa zateznom kamatom od 19. ožujka 1991. do isplate, te da, tužitelju naknadi i parnični trošak odmjeren u iznosu od 2.2oo dinara (sada HRD). ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od, može se razumjeti 48.ooo dinara (sada HRD), je odbijen.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete za pretrpljene fizičke boli i strah u ukupnom iznosu od 38,ooo dinara (sada HRD). Prihvaćena je, pak, žalba tužitelja i preinačena je prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete zbog naruženosti, tako da je tužitelju dosudjeni daljnji iznos od lo.ooo dinara (sada HRD) sa zateznom kamatom od 19. ožujka 1991. Tuženici je takodjer naloženo da tužitelju naknadi i parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.2oo dinara.

Protiv drugostepene presude u dijelu u kojem je njegova žalba odbijena, reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu, tako da preinači prvostepenu presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži da mu se naknade troškovi sastava revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužitelj je na ime pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli tražio iznos od 3o.ooo dinara (sada HRD). Oba suda nižeg stepena ocijenila su da tužitelju pripada naknada po tom pravnom osnovu u iznosu od 7.000 dinara, a ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu, od 23.000 dinara su odbili. Pri tome su imali u vidu trajanje i jačinu fizičkih boli. Oba nižestepena suda utvrdila su, ali nisu vrednovala činjenicu da je tužitelj pretrpio ozljede ha glavi, te da se radi o dijelu tijela koji je posebno bolno osjetljivo. Imajući u vidu i tu okolnost tužitelju je trebalo dosuditi, uz već dosudjenih 7.ooo i daljnjih 13.ooo HRD.

Imajući u vidu okolnosti koje su sudovi nižeg stepena utvrdili u pogledu trajanja i jačine duševnih boli zbog pretrpljenog straha, ovaj revizijski sud ocjenjuje da je prema tom osnovu trebalo tužitelju dosuditi ukupno lO.O00 HRD. Kako su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev u iznosu od 5.000 dinara, to mu je ovom revizijskom odlukom, dosudjen daljnji iznos od 5.OO0 HRD.

Odlučujući o visini pravične novčane naknade revizijski _sud primjenio je odredbu čl. 2oo. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91. i 73/91.).

Od u revizijskoj fazi spornih 38.000 HRD, tužitelju je dakle dosudjeno 18.000 HRD, a ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.000 HRD je odbijen kao neosnovan.

Odluka o zateznim kamatama zasniva se na odredbi čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate koji je preuzet kao republički propis čl. 1. toč. 31. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se u Republici, Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni ("Narodne novine", br. 53/91.). Zatezne kamate na naknadu nematerijalne štete teku od dana donošenja prvostepene presude do isplate.

Sabor Republike Hrvatske na zajedničkoj sjednici svih vijeća održanoj dana 8. listopada 1991. godine donio je odluku kojom Republika Hrvatska, uz ostalo od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ. U sferi monetarne politike guverner Narodne banke Hrvatske donio je Odluku o općoj eskontnoj stopi Narodne banke Hrvatske ("Narodne novine", br. 73/91.), a kojom (pod toč. II) danom stupanja na snagu te odluke prestaju važiti Odluke o eskontnoj stopi Narodne banke Jugoslavije. Prema toč. III navedene Odluke guvernera ta se odluka primjenjuje od l. siječnja 1992. godine. Imajući u vidu ove pravne akte, za zaključiti je da se od l. siječnja 1992, godine, nadalje stopa zatezne kamate odredjuje u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka.Hrvatske, uvećana za 2o%, time da se ta kamata obračunava takodjer mjesečno primjenom konformne metode.

Zbog navedenih razloga, a prema čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao republički Zakon o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, br. 53/91.), valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 154. st.

2. tog zakona. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja te sastava žalbe i revizije ovom predmetu, u skladu sa uspjehom tužitelja u parnici.

U Zagrebu, 19. veljače 1992. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.