Revr-260/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 260/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz R., koju zastupa punomoćnik Lj. F. S., odvjetnik u R., protiv tuženika N. d.d. iz R., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4566/10 od 6. srpnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Prs-298/09 od 17. lipnja 2010. u točkama I. i II. izreke, u sjednici održanoj 27. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao djelomično neosnovana u odnosu na dio presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4566/10 od 6. srpnja 2011. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Prs-298/09 od 17. lipnja 2010. u dijelu pod toč. I. - 1., 2., 3. i 6. i pod toč. II. izreke.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao djelomično nedopuštena u odnosu na dio presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4566/10 od 6. srpnja 2011. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Prs-298/09 od 17. lipnja 2010. u toč. I. - 4. i 5. izreke.

Obrazloženje

eno je:

Prvostupanjskom presudom odluč

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu zaključenog između ovdje parničnih stranaka dana 06.06.2008.g., a koji je otkaz tuženik dao tužiteljici odlukom od 14.05.2009.g., koja je potvrđena odlukom tuženika povodom zahtjeva o zaštiti prava tužiteljice od dana 15.06.2009.g. pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao dana 29.06.2009.g.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi/isplatiti tužiteljici plaće za vrijeme od neosnovanog zaključenja radnog odnosa, tj. od 30.06.2009.g. do povratka na rad, kako slijedi:

- 130,65 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.07.2009.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.08.2009.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.09.2009.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.10.2009.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.11.2009.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.12.2009.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.01.2010.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.02.2010.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.03.2010.g. pa do isplate

- 2.814,00 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.04.2010.g. pa do isplate,

u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu:

- za 9 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2008.g. u visini od 1.849,23 kn,

- za 10 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2009.g. u visini od 2.054,90 kn - s osnove jednokratnog dodatka za 2009.g. u visini od 1.800,00 kn odnosno ukupno 5.704,13 kn s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 67,00 kn s osnova manje isplaćene plaće za mjesec lipanj 2009.g. s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16.07.2009.g. do isplate, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

6. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, s zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.808,75 kn, u roku od 8 dana.

III. Tuženik se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva po osnovu troškova spora za iznos od 4.766,25 kn.“

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i u toč. II. izreke.

Protiv te presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident u reviziji navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika te da je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Međutim, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pošto su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te pošto o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika te stoga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

U razlozima svoje odluke drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene prigovore tužiteljice od odlučnog značenja pa revident neosnovano prigovara da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

Zbog svega navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, za vraćanje na rad i za isplatu plaće za vrijeme od prestanka radnog odnosa do vraćanja na rad.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik odlukom od 14. svibnja 2009. dao tužiteljici redoviti otkaz ugovora o radu od 8. lipnja 2008., a zbog kršenja obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem), iz razloga što tužiteljica, zaposlena na radnom mjestu nk radnice druge grupe, a na poslovima čišćenja radničkih nastambi u R., …,

- dana 2. svibnja 2009. nije očistila kuhinjsku napu te joj je naloženo da to učini, što je ona odbila te je potom upozorena na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveze iz radnog odnosa te što je dana 5. svibnja 2009. tužiteljica zatražila korištenje godišnjeg odmora, a kad joj je voditelj radničkih nastambi poslodavca priopćio da to nije moguće jer je trenutno nema tko zamijeniti, tužiteljica je počela vikati, vrijeđati voditelja nastambi, ulaziti u termički dio kuhinje u koji je radnicima, osim kuhinjskom osoblju, zabranjen ulaz te takvim ponašanjem dala do znanja poslodavcu da ne želi izvršavati njegove odluke što predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa,

- da je tužiteljica protiv te odluke izjavila zahtjev za zaštitu prava te je odlukom tuženika od 15. lipnja 2009. odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava,

- da se tuženik prije otkaza ugovora o radu savjetovao sa radničkim vijećem,

- da je tuženik prije otkaza ugovora o radu tužiteljicu usmeno upozoravao na uredno izvršavanje obveze iz radnog odnosa dana 4. svibnja 2009. te da je tužiteljica već slijedeći dan, 5. svibnja 2009. nastavila s kršenjem radne discipline, iako je znala da će u slučaju ponovnog odbijanja naloga poslodavca dobiti otkaz, iz čega proizlazi da upozorenje nije imalo učinka u odnosu na tužiteljicu,

- da je tužiteljica, po nalogu neposredno nadređenog rukovoditelja od 30. travnja 2009. trebala dana 1. svibnja 2009., pored ostalog, očistiti i kuhinjsku napu; da je neposredni rukovoditelj, došavši na posao 2. svibnja 2009. utvrdio da kuhinjska napa nije očišćena; da je tužiteljica neposrednom rukovoditelju još 30. travnja rekla da neće čistiti kuhinjsku napu te mu je 1. svibnja telefonskim putem rekla da je sve očišćeno,

- da tužiteljica nije dokazala da je alergična na neki od kemijskih sredstava s kojim je trebala čistiti kuhinjsku napu niti da od toga kemijskog sredstva ima mučninu ili bolove u želucu,

- da se sredstvo za čišćenje „Permetal“ ne koristi kod tuženika više od tri godine, već se koristi „Bis-dimal“,

- da je 5. svibnja 2009. tužiteljica od neposrednog rukovoditelja zatražila korištenje godišnjeg odmora; da je ovaj to odbio iz razloga što tužiteljicu nije imao tko zamijeniti na radnom mjestu; da je na to, tužiteljica počela vikati i vrijeđati neposrednog rukovoditelja te je ušla u termički dio kuhinje, iako joj je to bilo zabranjeno (ulazu dopušten samo kuhinjskom osoblju),

- da razlog otkaza ugovor o radu nije bilo uznemiravanje tužiteljice od strane neposrednog rukovoditelja.

Na temelju tih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je takvim postupanjem tužiteljica prekršila obveze iz radnog odnosa pošto utvrđeni propusti u radu tužiteljice predstavljaju skrivljeno ponašanje, obzirom na to da tužiteljica, a bez opravdanog razloga, nije postupila prema nalogu poslodavca danom u skladu s naravi posla (čišćenje kuhinjske nape) te se ponašala agresivno u odnosu na neposrednog rukovoditelja, vrijeđajući ga što sve ukazuje na stanje koje opravdava otkazivanje ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. alineja 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema odredbi čl. 112. st. 1. ZR poslodavac koji otkazuje ugovor o radu mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz.

Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužiteljice, pa je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2009. zakonita.

Na navode revidenta koji smatra da je imala pravo prekinuti rad sukladno odredbi čl. 22.a st. 7. ZR, valja reći da je tom zakonskom odredbom propisano pravo radnika koji je uznemiravan na prekid rada, ali samo u situaciji ako poslodavac u roku iz čl. 22.a st. 6. ZR (a po pritužbi radnika) ne poduzme mjere za sprečavanje uznemiravanja ili ako su poduzete mjere očito neprimjerene, a sve to pod uvjetom da je radnik, u daljnjem roku od 8 dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. U konkretnoj situaciji, tužiteljica se odlukom o otkazu tereti za povrede počinjene u svibnju 2009., dok iz dopisa tužiteljice od 16. lipnja 2009. kojim tužiteljica obavještava tuženika da je podnijela sudu tužbu radi prestanka uznemiravanja, proizlazi da „će prekinuti sa radom dok joj se ne osigura zaštita“, iz čega se može zaključiti da se eventualni prekid rada odnosi na razdoblje nakon 16. lipnja 2009. tj. na razdoblje nakon što je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret odlukom o otkazu ugovora o radu.

Odbijanjem tužbenog zahtjeva sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 106. st. 1. toč. 3. ZR, čl. 110. ZR, čl. 112. ZR, čl. 115. st. 1. ZR, čl. 145. ZR i čl. 83. ZR).

Zbog toga je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP a takav je i ovaj spor s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude (dio drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke - toč. 4. i 5. izreke) koji ne prelazi 200.000,00 kuna te s obzirom na to da se u tom dijelu ne radi o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

Podnesena revizija, u dijelu koji se odnosi na dio drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke - toč. 4. i 5. izreke, ne ispunjava pretpostavke za dopuštenost revizije, u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog toga revizija tužiteljice u tom dijelu nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 27. lipnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.