Legislator Case Law & Legislation
Rev-1751/1991-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to correct application of property law and procedural rules.

Case Number Rev-1751/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the second-instance judgment confirming the first-instance ruling. The appellant argued for a violation of the Civil Procedure Act and incorrect application of substantive law regarding access to shared property. The court found no merit in these claims, noting that the lower courts correctly applied property law by denying the appellant's right to block passage through a shared courtyard despite his fencing efforts.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku (ZPP), čl. 354. st. 10. i 13.; čl. 393.; The court must reject a revision if the lower courts correctly applied substantive law and no procedural violation occurred, even when the appellant claims a right to block passage through shared property based on unauthorized fencing.

Keywords

AI generated
revision appeal dismissal shared property access civil procedure law substantive law application neighbor dispute resolution

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1751/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja J. Ž. S. iz D., koga zastupa punomoćnik S. A., odvjetnik u D., protiv tuženih B. K. i B. N. oboje iz D., koje zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u D., radi nepačanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 21. ožujka 1991, br. Gž- 329/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 31. svibnja 1990, br. P-234/90, u sjednici održanoj dana 26. studenog 1991,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom suđeno je:

"1) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja prestati prolaziti ispred prozora stana tužitelja u D., te se u buduće kloniti bilo kakvog korištenja tog prostora."

2) Dužan je tužitelj u roku od 15 dana platiti tuženima parnični trošak od ukupno 1.268.- dinara."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj predlaže da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženi osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije.se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Obrazloženje drugostepenog suda je vrlo koncizno ali se iz njega jasno vidi da je drugostepeni sud odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostepene presude pravilno zaključio da žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost prvostepene presude.

Revident neosnovano tvrdi da je u postupku kod drugostepenog suda učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

Nije u postupku učinjena ni bitna povreda iz toč.

10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.

Kada je u postupku utvrđeno da dio dvorišta za koji dio tužitelj traži da se zabrani prolaz tuženima predstavlja dvorište koje služi za redovnu upotrebu zgrade onda je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen jer tuženi nema nikakav pravni osnov da tužiteljima kao stanarima zgrade kojoj pripada dio dvorišta za redovnu upotrebu zgrade brani prolaženje po tom dvorištu.

To pravo tužitelju ne pripada bez obzira što mu je skup stanara dozvolio da taj prostor ogradi. To zbog toga jer je tužitelju ograđivanje dozvoljeno pod uvjetom da prostor i nakon ograđivanja bude dostupan svim stanarima.

Kako dakle tužitelj nema pravnog osnova da tuženima brani prolaz i materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 26. studenog 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.