Rev-9/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja C. b. d.d. iz Z., protiv ovršenika J. S. iz R., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku iz R., radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1454/08-2 od 15. srpnja 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-5/08-7 od 17. siječnja 2008., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.,
Legislator headnote
AI generatedRev-9/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U reviziji iz toga st. 2. stranka treba (u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 9/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja C. b. d.d. iz Z., protiv ovršenika J. S. iz R., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku iz R., radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1454/08-2 od 15. srpnja 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-5/08-7 od 17. siječnja 2008., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.,
r i j e š i o j e :
Revizija ovršenika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen kao nepravovremen prigovor ovršenika izjavljen protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. posl. br. Ovrv-4491/07 od 7. prosinca 2007.
Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio reviziju pozivom na u njoj naznačeno pravno pitanje. Predlaže da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05 - dalje: OZ-a), koja se ovdje primjenjuje (obzirom da je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen 5. prosinca 2007., a Rješenje kojim je taj prijedlog prihvaćen doneseno je 7. prosinca 2007. i nije ukinuto na način da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak) na temelju odredbe čl. 369. st. 1. OZ-a ("Narodne novine", broj 112/12), prema kojoj: „Postupci u tijeku dovršit će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona.“, te odredbe čl. 338. st. 2. OZ-a ("Narodne novine", broj 139/10, 125/11, 150/11 i 154/11 - uredba), propisano je da je revizija u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo u slučaju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP-a), dakle samo po dopuštenju drugostupanjskog suda kada ocijeni da je to od važnosti radi osiguranja jedinstvene primjene ovršnog prava i ravnopravnosti građana.
Odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08 - dalje: ZID ZPP-a iz 2008.) izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a iz novele ZPP- a iz 2003., uvođenjem izvanredne revizije, one koja se može podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.
U reviziji iz toga st. 2. stranka treba (u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Načelno, takva izvanredna revizija dopuštena je dakle i u postupcima kakav je i ovaj - u ovršnom postupku, a sve polazeći od odredbe čl. 52. st. 4. ZID ZPP-a iz 2008., koja izvanrednu reviziju ograničuje samo na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona - i budući da je podnesena protiv odluke donesene nakon 1. listopada 2008.
Međutim, njezina dopuštenost vezana je i uz udovoljenje pretpostavci iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, po kojima je podnositelj izvanredne revizije dužan određeno naznačiti spomenuto materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio - ali i (ovdje odlučno) izložiti određene razloge zbog kojih smatra da je upravo to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Ovršenik je reviziju podnio bez naznake kakvu - da li kao redovnu ili kao izvanrednu, te i bez naznake osnove njezina podnošenja - ali je u njoj naznačio pitanje:
"da li preslika mjenice može biti vjerodostojnom ispravom te da li se pogrešna ocjena javnog bilježnika o vjerodostojnoj ispravi, kao i konsekventno pogrešna uputa o roku za podnošenje prigovora, smiju negativno reflektirati na ovršenikovo pravo na podnošenje prigovora u zakonskom roku".
Međutim, samo time što je konstatirao da reviziju podnosi zbog naznačenog pitanja, ovršenik nije i postupio u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Podnesenu reviziju valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:
- da odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - odgovor na koje bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te naznaku (kao razloge revizije) različite sudske prakse ili one koju bi trebalo promijeniti, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog (konkretno određenog) suda ili sudskom (konkretno određenom) ili bar očekivanom praksom (moguće i nesigurnom, neujednačenom), a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse ili postoje razlozi da se ona promijeni) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („zbog jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni“) - te time ispuniti svrhu izvanredne revizije,
- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i razloga zbog kojih bi trebalo ujednačavati primjenu prava ili promijeniti postojeću sudsku praksu - kao razloga važnosti pitanja, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta - ali i da time pogoduje jednoj stranki.
Takav se pristup zahtjeva za dopuštenost izvanredne revizije zbog njezine specifičnosti - u kojoj se razlikuje od redovne revizije, a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju revizije: revident mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo izvanredne revizije - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima je temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj izvanrednoj reviziji, i to ne samo za potrebe konkretnog spornog odnosa, već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.
U konkretnom slučaju, revizija revidenta u suštini svodi se samo na isticanje navedenog pitanja i razloga (obrazloženja) njegovog shvaćanja da je u postupku pogrešno ocijenjena preslika mjenice i time pogrešno primijenjeno postupovno i materijalno pravo, odnosno samo na izlaganje razloga shvaćanja da je po njemu podneseni prigovor trebalo prihvatiti pravovremenim i osnovanim.
Polazeći od prethodno navedenog, a budući:
- da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo uz naznaku pitanja: mora se raditi o pravnom pitanju o kojem (prema razlozima kojima se obrazlaže) ovisi ne samo odluka u konkretnom sporu (pobijana odluka mora biti posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje) - nego koje bi (ovdje odlučno) ujedno bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ali i takvo da bi revizijski sud na njega mogao dati određeni odgovor - koji ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog slučaja pojedinačno,
- da se navodi (razlozi) u predmetnoj reviziji odnose samo na način odlučivanja u ovome postupku,
valja prihvatiti da revizija ovršenika nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost.
Konkretno:
- revizija u svezi s u njoj naznačenim pitanjem ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: u čemu je pitanje postavljeno u svezi s shvaćanjem koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda ili s sudskom praksom (i to konkretiziranog suda i konkretizirane prakse: konkretizacija kojih je potrebna za dopuštenost izvanredne revizije), odnosno zašto bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,
- revizijski sud (zbog toga, a polazeći i od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a, prema kojoj: "U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.") ne nalazi da bi u svezi s navodima iz revizije i postavljenim pitanjem (te ovdje bitno: razlozima kojima ga revident obrazlaže) imao ili mogao ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu i ostvarivati svrhu izvanredne revizije („osigurati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana").
Stoga je reviziju ovršenika valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ-a).
Zagreb, 17. siječnja 2017.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.