Gzz-123/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 123/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. O. iz V., koga zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi isplate plaće, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: G-DO-398/03 od 11. travnja 2003. godine, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž- 1970/02 od 10. siječnja 2003. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-1303/02 od 24. listopada 2002. godine, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-1970/02 od 10. siječnja 2003. godine i presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-1303/02 od 24. listopada 2002. godine, tako da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju D. O. iz V., isplati na ime 50% uvećane plaće i to:

- za 08./00. g. iznos od 79,18 kn

- za 09./00. g. iznos od 1.321,75 kn

- za 10./00. g. iznos od 1.354,85 kn

- za 11./00. g. iznos od 1.317,92 kn

- za 12./00. g. iznos od 1.322,11 kn

- za 01./01. g. iznos od 1.302,90 kn

- za 02./01. g. iznos od 1.349,64 kn

- za 03./01. g. iznos od 1.219,12 kn

- za 04./01. g. iznos od 1.279,97 kn

- za 05./01. g. iznos od 1.329,25 kn

- za 06./01. g. iznos od 1.289,97 kn

- za 07./01. g. iznos od 1.314,19 kn

sa zakonskom zateznom kamatom na svakomjesečni iznos počev od 15-og u tekućem za prethodni mjesec do konačne isplate, kao i da naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.647,00 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se zahtjev prihvati i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Tužitelj je dostavio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti i predlaže da isti kao neosnovan bude odbijen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prijeporno je da li tužitelju pristoji pravo na uvećanu plaću za razdoblje od 01. kolovoza 2000. do 07. kolovoza 2001. godine.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu uvećane plaće za vrijeme od 01. kolovoza 2000. do 07. kolovoza 2001. godine, jer smatraju da je po odredbama čl. 19. st. 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 44/96, 124/97 i 73/00) dovoljno da je zaposlenik zaposlen u tijelima koja se nalaze na području posebne državne skrbi, a da nije odlučno i da je ispunjen i drugi uvjet, tj. da ima prebivalište, boravište na području posebne državne skrbi.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u tome što je kroz utuženo razdoblje već bio na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 73/00) koji je čl. 1. propisao da pravo iz tog zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju zaposlenje, prebivalište i boravište na područjima posebne državne skrbi. Tužitelj da radi, ali da nema prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi što znači da je pravilnom primjenom materijalnog prava njegov tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

U čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi je propisano u st. 1.: "Prava iz ovog zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i boravište na područjima posebne državne skrbi i pravne osobe koje imaju sjedište na području posebne državne skrbi. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da pravo na uvećanu plaću mogu ostvariti fizičke osobe koje imaju zaposlenje, prebivalište i borave na tim područjima.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi, a što tužitelj i ne poriče, da tužitelj kroz razdoblje za koje traži uvećanu plaću nije imao niti prebivalište, a niti boravište na području posebne državne skrbi, a što znači da po navedenoj odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnoj državnoj skrbi ne može ostvariti uvećanu plaću, jer za ostvarenje tog prava nisu kumulativno ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

Navedeno znači da su nižestupanjski sudovi na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo, pa je to i razlog zbog kojeg je zahtjev za zaštitu zakonitosti trebalo prihvatiti i presude nižih sudova preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 408. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03) je odlučeno kao u i zreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.