I Kž-1149/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1149/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa, Miroslava Šovanja, mr. sc. Marina Mrčele i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća, i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07– u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 24. listopada 2007. godine broj K-105/07, u sjednici održanoj dana 4. studenog 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

r i j e š i o j e :

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod I., žalba optuženika ukazuje se bespredmetnom.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi V. B. proglašen je krivim što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, te je temeljem iste zakonske norme osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U ovu kaznu temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 4. srpnja 2007. pa nadalje, a koji pritvor je ukinut rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske 14. studenog 2007. godine.

Od optuženika je temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona oduzeto 2,83 grama opojne droge heroin, a prema optuženom je temeljem čl. 76. Kaznenog zakona primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, za koju je riješeno da će se primjenjivati za vrijeme izvršavanja kazne zatvora. U odnosu na troškove kaznenog postupka, temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je da isti padaju na teret proračunskih

I Kž 1149/07-3

sredstava ovog suda, iako prema odredbi zakonske norme proizlazi da je sud optuženika oslobodio od obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Žalbu je podnio optuženi V. B. po branitelju E. T., odvjetniku iz S., žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža vrsta kaznene sankcije.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je uslijed ovakve odluke žalba optuženika postala bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, uslijed čega je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se u postupanju optuženika ostvaruju obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona.

Opravdano ukazuje državni odvjetnik da je optuženik već u svojoj obrani koju je iznio pred istražnim sucem priznao da je dio droge koja je kod njega pronađena bio namijenjen prodaji. Doista, kako to ukazuje državni odvjetnik u žalbi, za sada se ne čini uvjerljivim argumentacija prvostupanjskog suda u odnosu na izmijenjenu obranu optuženika, koju obranu prvostupanjski sud prihvaća kao točnu, navodeći da je optuženik u vrijeme iznošenja obrane pred istražnim sucem bio u apstinencijskoj krizi. Naime, kako na to opravdano ukazuje i državni odvjetnik u svojoj žalbi, obrana koju je optuženik iznio pred istražnim sucem obiluje nizom detalja, što ukazuje da je optuženik shvaćao značaj svog iskazivanja, te je svojevoljno iskazivao o brojnim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Osim toga, ukoliko prvostupanjski sud nalazi da optuženik u vrijeme iznošenja obrane pred istražnim sucem nije bio u stanju braniti se zbog apstinencijske krize, tada su postojali uvjeti za obaveznu obranu (nesposoban da se sam brani), pa bi izostanak branitelja u takvoj situaciji činio provedeni dokaz nezakonitim. Međutim, prvostupanjski sud taj dokaz nije proglasio nezakonitim već ga očito smatra zakonitim, pa prema tome ostaje nejasan argument o prihvaćanju tvrdnje o apstinencijskoj krizi kod optuženika prilikom iznošenja obrane pred istražnim sucem.

Također iz objektivno utvrđenih okolnosti da je optuženik zatečen s 16 PVC paketića u kojima se nalazila droga heroin, neovisno o njenoj ukupnoj težini, opravdano dovodi u sumnju tvrdnju optuženika, koju je prihvatio prvostupanjski sud, da bi cjelokupna ova droga bila namijenjena njegovoj konzumaciji. Naime, kako to s pravom ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi, nije jasno zbog čega bi svih 16 paketića droge konzument opojne droge nosio sa

I Kž 1149/07-3

sobom i to na način da ih je držao sve u šakama, a zatim prilikom nailaska policije ispustio na pod, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka – djelatnika policije.

Slijedom svega izloženog opravdano ukazuje državni odvjetnik da se iz provedenog dokaznog postupka za sada ne može s potpunom izvjesnošću zaključiti da bi optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, kako je to zaključio prvostupanjski sud.

Kako je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pobijana presuda ukinuta, to je žalba optuženika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

U ponovljenom postupku sud će s više pažnje cijeniti sve izvedene dokaze i obranu optuženika, dovodeći ih međusobno u vezu, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. studenog 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Ranko Marijan, v.r.