Croatian Supreme Court dismisses appeal on enforcement and rejects appeal on court costs as inadmissible.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the appellant's appeal regarding the enforcement order as unfounded, upholding the lower court's decision to reject the enforcement of interest payments. Conversely, the court declared the separate appeal against the ruling on litigation costs inadmissible because such rulings do not conclude the main proceedings. The court reasoned that appeals against cost allocations are only permitted if they definitively end the litigation, which cost rulings do not achieve.
Legislator headnote
AI generatedZPP-a čl. 396.a st. 1.; ZPP-a čl. 400. st. 1.: Appeals against enforcement orders are rejected if the main claim is unfounded, while appeals against rulings on litigation costs are inadmissible as they do not conclude the proceedings regarding the merits.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1947/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. B. Z. d.d., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz O. društva M., B. i partneri j.t.d., S., protiv tuženika A. J., SR Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-345/13 od 23. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena (u odluci o troškovima postupka) presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-282/11 od 15. ožujka 2013., u sjednici održanoj 22. studenoga 2016.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice protiv drugostupanjske presude u toč. I.a) izreke (odluka o glavnom zahtjevu) - odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u drugostupanjskoj presudi (toč. I.b), dio toč. II., toč. III. i IV. izreke) - odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I - Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika A. J. iz Nj., protiv ovršenika - tuženika P. B. Z. d.d., P. S., u predmetu Općinskog suda u Splitu broj:
Ovr-6261/10 u dijelu kojim se odlučeno o naplati zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 1.123.138,40 kuna od 1.3.2006.godine do 31.12.2007.godine, a od 1.1.2008.godine do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je odlučeno da tužitelj - ovršenik ima naknaditi tuženiku - ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak."
II - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 37.478,12 kuna."
Drugostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana dok se žalba tuženika dijelom uvažava, a dijelom odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pi - 282/11 od 15. ožujka 2013. godine:
a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odlučeno o glavnoj stvari,
b) preinačuje u dijelu pod točkom II. izreke na način da se pored već dosuđenog parničnog troška tuženiku u iznosu od 37.478,12 kuna, nalaže tužiteljici da u roku 15 dana naknadi tuženiku i daljnji parnični trošak u iznosu od 5.621,88 kuna (pet tisuća šest stotina dvadeset i jednu kunu i osamdeset i osam lipa).
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana isplati tuženiku s osnova parničnog troška sastava žalbe iznos od 99,75 kuna (devedeset i devet kuna i sedamdeset i pet lipa) dok se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi trošak sastava žalbe preko iznosa od 99,75 kuna do zahtijevanih 1.562,50 kuna ( dakle za iznos od 1.462,75 kuna) zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 23.456,45 kuna.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kuna."
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 102. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica, osim paušalnog pozivanja na odredbu čl. 354. ZPP-a, ne konkretizira čime bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 386. ZPP-a), pa taj revizijski razlog nije ni uzet razmatranje.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe.
Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala postojanje razloga iz odredbe čl. 46. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) na kojima temelji predmetni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, zbog čega su taj zahtjev kao neosnovan odbili.
Tužiteljica u reviziji ponavlja svoje navode i prigovore iznesene u dosadašnjem postupku.
Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a revidentica upućuje na te razloge kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
Slijedom izloženog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, s time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).
Revizija protiv odluke drugostupanjskog suda o parničnom trošku nije dopuštena.
Tu reviziju valja razmotriti u svijetlu:
- odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.",
- odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.)."
Sukladno tim odredbama ZPP-a, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, tj. rješenja kojim je postupak pravomoćno završen.
Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), valja zaključiti:
- da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu u odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora,
- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom (čl. 151. st. 1. ZPP-a), oni o kojima se samo odlučuje "u presudi ili rješenju kojim se završava postupak" (čl. 164. st. 4. ZPP-a), ali odluka o njima (upravo i prema smislu te odredbe čl. 124. st. 4. ZPP-a) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.
Polazeći od prethodno navedenog, proizlazi da protiv odluke o parničnom trošku nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.
Takva ocjena utemeljena je na pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015., a prema kojem: "Pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija".
Stoga je reviziju tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku, kao nedopuštenu, valjalo odbaciti.
Zbog svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 22. studenoga 2016.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.