I Kž-1039/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1039/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Novoselec dr. Petra, kao članova vijeća, i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. M.N., zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH (prije čl. 168. st. 2. u svezi čl. 164. st. 1. KZRH) odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 30. kolovoza 1993. broj K-2/1993, u sjednici održanoj 10. veljače 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.V.,

r i j e š i o j e:

I. Uvažava se žalba opt. M.N., ukida se presuda suda prvog stupnja, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmjenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod I žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Osijeku oglasio je krivim opt. M.N. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH za koje mu je na temelju čl. 161. st. 2. KZRH primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 63. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od jedne godine.

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženik po branitelju D.V., odvjetniku iz O., i državni odvjetnik.

Optuženik se žali zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom, da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP stavio je pismeni prijedlog, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a da se žalba državnog odvjetnika uvaži.

Žalba optuženika je osnovana, pa je stoga žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

U žalbi optuženika se ističe, da je sud prvoga stupnja ostvario bitnu povrdu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, te da je ostvarena i povreda krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 2. ZKP jer da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost okrivljenika, ali žalba ne obrazlaže u čemu se sastoje te povrede zakona.

Sud prvoga stupnja, međutim, nije ostvario povrede zakona na koje upućuje žalba optuženika, a niti neku drugu određenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka ili povredu krivičnog zakona na štetu optuženika, na koje u smislu čl. 366. ZKP sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti kada ispituje pobijanu presudu.

U pravu je, s druge strane, optuženk kada tvrdi da je sud prvoga stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje. U pitanju je, naime, činjenično utvrđenje o uzročnoj vezi između alkoholiziranosti optuženika (1,72‰ apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme prometne nezgode) i ugrožavanja javnog prometa zbog kršenja odredbe iz čl. 45. st. 1. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama (neprilagođenost brzine kretanja vozila vidljivosti i gustoći prometa), zbog čega je nastupila i krajnja posljedica - smrt oštećenog Knežević Ilije koji se biciklom kretao u istom pravcu ispred vozila optuženika.

Sud prvoga stupnja je na osnovu nalaza prometnog vještaka Š. ing. P. utvrdio, da se optuženik kretao brzinom od 55 do 60 km/h, neosvjetljenom ulicom, u noćnim uvjetima s oborenim svjetlina, kada mu je iz suprotnog smjera dolazio automobil sa upaljenim dugim svjetlima koja su ga zasljepljivala. U takvim uvjetima da bi izbjegao nalet na oštećenika, koji je vozio neosvjetljen bicikl, čak i bez katadioptera, optuženik je morao voziti brzinom od 27 km/h, pa je zato brzina kojim se kretao optuženik i bila prevelika (sud ističe da je bila dva puta veća od primjerene).

U ovakovoj prometnoj situaciji, kako ju je utvrdio sud prvoga stupnja, postavlja se zaista pitanje, da li je životno opravdano zaključiti da se optuženik morao kretati tako malom brzinom od saqmo 27km/h, odnosno, da li je optuženik zbog alkoholiziranosti vozio brzinom između 55 i 60 km/h, koja je bila neprimjerena uvjetima vožnje.

U prvom redu, brzina vožnje optuženika nije bila izgredna. A s druge strane brzina od 27 km/h je po redu veličina takva da nitko, pa znači i trijezan vozač, ne bi vozio tom brzinom, i to zato, jer ne bi mogao zaključiti da bi to mogla biti primjerena brzina i zato što se ne bi usudio voziti tom brzinom zbog ometanja prometa. Naime, prema upravo odredbi čl. 45. st. 1. bivšeg ZOSPC, koju je prema utvrđenju suda prvog stupnja optuženik prekršio, "vozač ne smije smanjiti brzinu kretanja vozila do te mjere da njegovo vozilo čini smetnju normalnom toku prometa."

Upravo zato je u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje u pogledu uzročne veze između njegove alkoholiziranosti i ugrožavanja javnog prometa sud prvoga stupnja pogrešno utvrdio. Stoga će u ponovoljenom postupku sud prvoga stupnja ponovno na temelju izvedenih dokaza, a po potrebi će izvesti i druge dokaze, ocijeniti ponašanje i vožnju optuženka, te zaključiti da li je i u kojem smislu optuženik ugrozio javni promet, a ako jest, da li je to učinio zbog toga što je zbog pijanosti njegova sposobnost za vožnju bila bitno smanjena.

Tek savjesnom analizom i ocijenom svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima sud prvoga stupnja će izvesti zaključak da li je određena činjenica dokazana (čl. 337. st. 2. ZKP).

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 375. st. 1. i 2. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. veljače 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)