Gž-386/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-386/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Zorana Kežića i Denis Pancirov Parcen kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz V., OIB: …, vlasnik obrta za proizvodnju i trgovinu"W", V., zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku u O., protiv tuženika C. o.d.d. Z., OIB: …, zastupanog po generalnoj punomoćnici M. D., dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Pn- 142/2017 od 24. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba izjavljena protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Pn-142/2017 od 24. studenog 2017. kojim je odbijen glavni i alternativni zahtjev tužitelja i u cijelosti potvrđuje ista presuda.

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Pn-142/2017 od 24. studenog 2017. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ponovnim otvaranjem zaključene glavne rasprave i potvrđuje isto rješenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijeni su kao neutemeljeni glavni i alternativni zahtjev tužitelja Darka Kolara kojim je kao glavnim zahtjevom tražio da se naloži tuženiku isplatiti mu razliku iznosa do ukupne totalne štete na vozilu N1 Teretni automobil T. H., 3.0 D-4D, broj šasije … ,godina proizvodnje 2012., u iznosu od 70.000,00 kuna sa pripadajućom kamatom, odnosno podrednim zahtjevom da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 111.500,14 kuna kao iznos potreban za popravak predmetnog vozila sve sa pripadajućom kamatom, dok je rješenjem odbijen njegov prijedlog za ponovnim otvaranjem zaključene glavne rasprave kao neutemeljen.

Protiv iste presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud žalbu tužitelja usvoji i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalba je neosnovana.

Neosnovano žalitelj ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Naime, ovaj sud suprotno žalbenim navodima nalazi da je izreka pobijane presuda jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude i da presuda sadrži razumljive razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor. Nadalje, ovaj sud ne nalazi da postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Odgovor na pitanje jesu li navedeni razlozi prihvatljivi i dovoljno pouzdani za pravilnu primjenu materijalnog prava spada u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a ne predstavlja postupovnu povredu na koju žalbom ukazuje tužitelj, pa je isti žalbeni razlog neosnovan.

Nadalje, i prema ocijeni ovog suda, u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa je u tom dijelu neosnovan istaknuti žalbeni razlog tužitelja.

Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a raspravio i utvrdio sve pravno odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.

Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja za isplatom razlike iznosa do ukupne totalne štete na vozilu N1 Teretni automobil T. H. 3.0 D-4D, broj šasije …, godine proizvodnje 2012., u iznosu od 70.000,00 kuna sa pripadajućom kamatom, te podredni zahtjev za isplatom iznosa od 111.500,14 kuna potrebnog za popravak predmetnog vozila, a prema ponudi broj 57-10-0000110-17 koju je tužitelju dalo Trgovačko društvo I.-D. d.o.o. O., za popravak oštećenog vozila.

Temeljem provedenih dokaza prvostupanjski sud nalazi utvrđenim:

-da je dana 20. prosinca 2016. nastao štetni događaj u kojem je oštećeno vozilo N1 Teretni automobil T. H., 3.0 D-4D, broj šasije …, godina proizvodnje 2012. u kojem je predmetno vozilo oštećeno,

-da je vlasnik vozila u vrijeme nastanka štetnog događaja O. L. d.d., Podružnica O.,

-da je između O. L. d.d., Podružnica O. i obrta W., V. dana 16. listopada 2012. zaključen ugovor o financijskom leasingu broj …, a čiji je objekt leasinga predmetno vozilo,

-da je između W. o. u vlasništvu P. K. i osiguratelja C. o. zaključena polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj … dana 18. listopada 2016. iz koje je razvidno da je osiguranik O. L. d.d., Podružnica O.,a korisnik leasinga –ugovaratelj W. o. vlasništvo K. P. te osigurana svota po štetnom događaju i osigurano predmetno vozilo,

- da je na vozilu obračunata totalna šteta u iznosu od 68.631,74 kune koje po prijavljivanju štete C. o. isplatila vlasniku oštećenog vozila O. L. d.d., dana 31. siječnja 2017.

Stoga je u ovoj parnici trebalo raspraviti prijeporno pitanje je li šteta isplaćena stvarnom vlasniku vozila, odnosno je li tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku obzirom na Uvjete za osiguranje automobilskog kaska (0302,dalje Uvjeta) temeljem članka 10. stavka 2. tih Uvjeta ili je tuženik pravilno postupio u smislu članka 10. stavka 1.istih Uvjeta.

Suprotnom žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik dokazao, primjenom članka 7. i 219. stavka 1. ZPP-a da je osnovan njegov materijalnopravni prigovor nedostatka aktivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari, dakle da tužitelj u postupku nije otklonio ovaj prigovor, budući da je u vrijeme štetnog događaja vlasnik vozila bio O. L. d.o.o., Podružnica O. i da je shodno tome C. o. kao osiguratelj i temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj … koju je tužitelj uz tužbu dostavio, isplatilo pravom vlasniku O. L. ukupan iznos štete od 68.631,74 kune, u koje vrijeme isplate je O. L. još uvijek bio vlasnik vozila.

Kako je dakle nastala šteta iz šetnog događaja isplaćena pravnom vlasniku vozila O. L. d.d., O., dakle vlasniku vozila u vrijeme nastanka štetnog događaja to kasnije okolnosti vezane uz promjenu vlasništva predmetnog vozila, a nakon isplate tužitelja svih anuiteta prema Ugovoru o leasingu između tužitelja kao vlasnika obrta i O. L. d.d., kao dotadašnjeg vlasnika, sa danom 7. veljače 2017., po zaključku ovog drugostupanjskog suda irelevantni su, nakon isplaćenog iznosa štete tadašnjem vlasniku, za rješavanje u ovom predmetnom postupku.

Stoga i kako je u vrijeme štetnog događaja vozilo bilo u leasingu, u vlasništvu O. L. d.d., Podružnica O., osnovano sud prvog stupnja zaključuje da je jedino i isključivo aktivno legitimiran za isplatu iznosa štete davatelj leasinga-vlasnik vozila dakle O. L., a sve kasnije promjene u vlasništvu za ovaj su postupak i u odnosu na ovu isplatu irelevantni.

Kako dakle tužitelj nije u postupku otklonio neosnovanost prigovora promašene aktivne legitimacije koji je materijalnopravni prigovor uspješno iznio tuženik, niti da je tuženik nakon nastale štete postupio suprotno stavkama police osiguranja od 18. listopada 2016., isplatom štete O. L. d.d., Podružnica O., te da kasnija događanja nakon isplate, u svezi otplate anuiteta leasinga, za predmet ovoga postupka su irelevantni,kao i da žalbeni razlozi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost ove presude, to je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio glavni i podredni tužbeni zahtjev.

Inače valja kazati, a kako je u policama osiguranja ugovaratelj W. obrt, dok je označeni tužitelj D. K., vlasnik obrta, koju činjenicu tuženik nije prijeporio, da je obrt u smislu članka 2. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13) samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka i dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, a obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više tih djelatnosti u svoje ime i za svoj račun (članak 4. Zakona o obrtu). Obrt nije ni pravna, ni fizička osoba već kako je navedeno "samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti" slijedom čega obrt ne može biti sudionik obveznog odnosa, ni nositelj prava i obveza iz takvog odnosa, što u konkretnom slučaju znači da tužitelj kao vlasnik obrta može imati svojstvo stranke u postupku.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i u cijelosti potvrditi pobijanu presudu, odnosno u smislu članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu na rješenje,budući je prvostupanjski sud, ne nalazeći za to razloga pravilno postupio analogno primjeni članka 305.ZPP-a.

U Splitu 15. veljače 2018.

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić, v. r.