I Kž-499/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona u svezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 11. travnja 2011. broj K-15/11, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2013.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-499/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP/97, optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka koji su pali na teret proračunskih sredstava.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 499/11-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona u svezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 11. travnja 2011. broj K-15/11, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2013.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci na temelju čl. 411. st. 3. ZKP/97 stavljena je izvan snage u cijelosti pravomoćna presuda Županijskog suda u Rijeci br. K-8/04 od 1. srpnja 2004. god. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-141/05 od 3. svibnja 2006. god. u odnosu na optuženika D. S. te je temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP/97 optuženik D. S. oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2 KZ/97 u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ/02.
Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP/97, optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka koji su pali na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem svog branitelja M. Š., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
I Kž 499/11-6
U odgovoru na žalbu branitelj je predložio da ga se u smislu odredbe čl. 374. st. 1. ZKP/97 pozove na javnu sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno, međutim unatoč urednom pozivu upućenom branitelju i optuženiku, isti nisu pristupili.
U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski, istu je ispitao sukladno odredbi čl. 379. st. 1. i 2. ZKP/97, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.
Žalitelj u svojoj žalbi ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP/97, držeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP/97 jer je odbio prijedlog da se pročita iskaz okrivljenika M. M. dan pred policijom u prisutnosti branitelja, a koji je u prethodnom kaznenom postupku pravomoćno oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97.
Žalitelj smatra da prvostupanjski sud pogrešno drži da okrivljenik M. M., koji je u međuvremenu dana 11. rujna 2006. god. preminuo, u prethodnom postupku nije bio suoptuženik, a niti sudionik u kaznenom djelu, za koje je optuženik D. S. tada u odsutnosti osuđen, a u ponovljenom postupku oslobođen.
Iz navedenog, žalitelj crpi i žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te smatra da unatoč tome što sada svjedok R. C. poriče da je poznavao D. S. i M. M., nesporno je da je u prethodnom postupku R. C. pravomoćno osuđen za posredovanje u kupoprodaji droge između M. i S., i to, između ostalog i na temelju terećenja M. M. u njegovom iskazu danom pred policijom.
Vezano za ove žalbene navode, treba reći da je u pravu državni odvjetnik kada smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 331. st.1. toč. 1. ZKP/97 mogao pročitati iskaz okrivljenika M. M. koji je u skladu sa odredbom čl. 177. st. 5. ZKP/97, dao na zapisnik pred policijom dana 7. kolovoza 2002. god. u nazočnosti branitelja N. S., obzirom da je M. M. u međuvremenu preminuo, te obzirom da se radilo o suoptuženiku koji je zajedno s D. S. i R. C. bio obuhvaćen jednom optužnicom Županijskog državnog odvjetnika Rijeka br. KDO- 103/2002 od 24. listopada 2002. god., time da iz sadržaja terećenih kaznenih djela proizlazi da su bili i sudionici u počinjenju kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, sa podijeljenim ulogama u nabavci radi prodaje i prodaji droge.
Međutim, unatoč pogrešnim zaključcima prvostupanjskog suda koje je iznio u prvostupanjskoj presudi, da je predmetni zapisnik o ispitivanju M. M. u kojem tereti suoptuženike i pročitan, na istom se ne bi mogla utemeljiti pobijana presuda, poglavito u situaciji što je M. M. kasnije na glavnoj raspravi opovrgao svoje navode iz tog iskaza, te zbog potpune odsutnosti drugih materijalnih i personalnih dokaza vezanih za inkriminirano postupanje okr. D. S..
I Kž 499/11-6
Ovo stoga što bi tada presuda bila donesena protivno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje obvezuju sud da osigura strankama "jednakost oružja", tj. da svakoj strani u postupku dade mogućnost da svjedoke i suoptuženike izloži kontradiktornom ispitivanju, a što u predmetnom kaznenom postupku nije bilo moguće jer je M. M. preminuo, a u postupku koji je prethodio, jer je D. S. suđeno u odsutnosti.
Stoga je u konačnici pravilno prvostupanjski sud postupio kada je u nedostatku dokaza, primjenom načela "in dubio pro reo" okrivljenika D. S. oslobodio od optužbe za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 koje mu se optužnicom stavljalo na teret.
Slijedom iznesenog, a kao se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju trebalo je na temelju čl. 387 ZKP/97 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. prosinca 2013. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Senka Klarić Baranović, v.r.