Rev-821/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 821/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr.sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. i T. N., oboje iz Č., koje zastupa J. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika T. o. d.d., koga zastupa S. D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu od 22. kolovoza 2002. godine, br. Gž 349/02-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 11. siječnja 2002. godine, br. P 525/96-230, u sjednici održanoj dana 22. ožujka 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda obvezan je tuženik platiti tužiteljima na ime naknade materijalne štete koja bi pripala njihovom predniku sada pok. I. N., i to s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 10.000,00 kn, uništenih stvari u iznosu od 53.062,00 kn, izgubljene zarade od 1. svibnja 1983. do 6. listopada 1998. godine, ukupno 12.146,50 kn, sve s kamatama i parničnim troškom, dok su tužitelji odbijeni s preostalim dijelom svoga zahtjeva.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji u reviziji, pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a glede tih činjenica nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Stoga ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku – ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99), na koju ukazuje revizija.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete što ju je pretrpio njihov prednik sada pok. I. N., koji je kao tužitelj u ovoj parnici preminuo prije zaključenja glavne rasprave.

U ovom stadiju postupka ostao je sporan opseg odgovornosti tuženika za štetu, te pravo tužitelja na naknadu nematerijalne štete, koju je pretrpio njihov prednik i visina materijalne štete.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je prednik tužitelja tjelesno povrijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila na način da je on noću u teško pijanom stanju, prethodno pavši s bicikla, ležao na desnoj polovici kolnika u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika s ispruženom desnom nogom prema sredini kolnika, da to mjesto nije bilo osvijetljeno, da se spomenuto vozilo kretalo brzinom 40-59 km/h, da na tom dijelu puta nije bilo posebnih znakova ograničenja brzine, da je vozač koji je upravljao spomenutim vozilom, nakon što je primijetio oštećenoga na udaljenosti od 20 metara skrenuo u lijevo kako bi ga zaobišao, ali da u tome nije potpuno uspio tako da je s dva kotača prešao preko njegove desne noge, da je vozač mogao izbjeći nalet kod brzine manje od 30 km/h.

Na temelju tih činjenica ovaj sud smatra pravilnom ocjenu nižestupanjskih sudova da je oštećenik doprinio šteti u opsegu koji nije manji od 75%.

Okolnost naime da je oštećenik ležao na kolniku, što je bila posljedica njegove teške alkoholiziranosti (3,75‰ alkohola u mokraći), zbog koje je prethodno pao s bicikla, ukazuje na njegovo kršenje pravila o sigurnosti prometa u velikoj mjeri. S druge strane vozač motornog vozila, koji ga je povrijedio, upravljao je tim vozilom u granicama dozvoljene brzine na tom dijelu puta, budući da nije bilo znaka ograničenja, a nije imajući na umu normalne okolnosti prometa na cesta i njihovih sudionika mogao očekivati takvu prepreku.

Stoga nije osnovan prigovor u reviziji da doprinos oštećenika štetnom događaju nije veći od 50%.

Po odredbi čl. 204. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom.

Tužitelji su nasljednici oštećenika Ivana Novaka, a njegovo potraživanje prema tuženiku naknade nematerijalne štete nije priznato pravomoćnom odlukom ili pisanim sporazumom, jer je imenovani preminuo prije donošenja presude prvostupanjskog suda. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su taj dio njihova zahtjeva ocijenili neosnovanim.

Prvostupanjski sud je utvrdio visinu materijalne štete zbog uništene odjeće oštećenika, pa je tužiteljima dosudio naknadu razmjerno opsegu odgovornosti tuženika za štetu.

Glede troškova tuđe pomoći i njege koje je oštećeniku bila potrebna od rujna 1983. godine do početka 1991. godine, te promjena u monetarnom sustavu koje su nakon toga uslijedile do presuđenja, ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da bi se visina tih troškova mogla utvrditi s nerazmjernim teškoćama. Stoga su prilikom utvrđivanja visine te štete s pravom primijenili odredbu čl. 223. ZPP, tj. štetu utvrdili po slobodnoj ocjeni.

Kod toga, dosudivši tužiteljima temeljem tog pravnog osnova iznos od 10.000,00 kn, nisu odlučili na njihovu štetu.

Iz istih razloga nižestupanjski sudovi su također prilikom utvrđivanja visine štete zbog izgubljene zarade sada pokojnog Ivana Novaka za razdoblje od 1. svibnja 1983. do 30. travnja 1989. godine, osnovano primijenili odredbu čl. 223. ZPP, a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke (list 157-175), te imajući na umu tečaj DEM za navedeno razdoblje, dosudili tužiteljima s tog naslova iznos od 8.242,57 kn, koja odluka također nije donijeta na njihovu štetu.

Visinu naknade temeljem navedenog pravnog osnova odnosno rente za daljnje razdoblje, sudovi su utvrdili na temelju provedenog vještačenja knjigovodstveno-financijske struke, time da je vještak dao mišljenje dijelom i na temelju podataka što ih je doprinio poslodavac sada pok. I. N..

Iz svih navedenih razloga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. ožujka 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.