I Kž-49/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 49/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića, dr. sc. Marina Mrčele, mr. sc. Branka Brkića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 28. studenog 2012., broj K-25/11, u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. D. M., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim počinio kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I., i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. D. M., preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni na način da se optuženiku ne opozivaju uvjetne osude iz presude Općinskog suda u Karlovcu od 3. rujna 2008., broj K-604/07 i presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. lipnja 2009., broj K-107/09, te se optuženik za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje je sada proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja se kazna zatvora na temelju čl. 55. st. 1. i st. 2. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Ako se optuženik u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak za rad za opće dobro, započinje postupak izvršenja kazne na koju je osuđen.

Ako opt. D. M. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

I Kž 49/13-4

III. U ostalom se dijelu žalba opt. D. M. odbija kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu je opt. D. M. proglasio krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo zloupotrebe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ/97) u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, pa je po istom zakonskom propisu uz primjenu čl. 57. st. 4. toč. c) KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Temeljem čl. 69. st. 1. KZ/97 opozvane su uvjetne osude koje su optuženiku izrečene pravomoćnim presudama Općinskog suda u Karlovcu i to:

- presuda broj K-601/07 od 3. rujna 2008. kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ/97 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno dvije godine;

- presuda broj K-107/09 od 12. lipnja 2009. kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, uvjetno na dvije godine te je određeno izvršenje tih kazni zatvora.

Temeljem čl. 69. st. 3. KZ/97 uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ/97 opt. D. M. izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i sedam mjeseci.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ/97 od optuženika oduzeto je 85,64 grama opojne droge marihuana te 13,98 grama opojne droge amfetamin, kao i digitalna vaga ...

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje u tekstu: ZKP/97) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. M. po branitelju D. P., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97, u pismenom podnesku je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika djelomično je osnovana zbog odluke o kazni, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

I Kž 49/13-4

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a obrazloženje iste je u kontradikciji s činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka. Međutim, istaknuta žalbena tvrdnja nije obrazložena niti je konkretizirano u čemu se proturječnost sastoji, a to se ne razabire ni iz obrazloženja žalbe, iz čijeg sadržaja zapravo proizlazi da se žalitelj žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a posredno i pogrešne primjene kaznenoga zakona.

Kako presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama bez ikakve proturječnosti, to označena bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije ostvarena, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene ni druge bitne povrede na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97, pa je žalba optuženika iz te žalbene osnove neosnovana.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, ovaj sud drugoga stupnja je utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, kada je djelatnost optuženika, opisana u izreci pobijane presude pravno označena kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u svezi čl. 41. ZIDKZ. Ovo iz razloga što je prije pravomoćnosti ove presude stupio na snagu novi Kazneni zakon iz 2011. godine. Primjenom odredbe čl. 3. KZ/11, koja se odnosi na primjenu blažeg zakona proizlazi da je za optuženika novi Kazneni zakon blaži. U konkretnom predmetu proizlazi da je prema odredbi čl. 190. st. 2. KZ/11 propisana manja minimalno zapriječena kazna (od jedne do dvanaest godina) u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 (tri do dvanaest godina), a koja je primijenjena u konkretnom predmetu na djelo optuženika.

Slijedom navedenog, povodom žalbe optuženika po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu u pogledu pravne oznake djela na način kako je to opisano u točki I. izreke ove presude, a slijedom toga i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika zbog odluke o kazni, na način kako je to opisano u točki II. izreke ove presude.

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik pobija pravilnost ocjene provedenih dokaza, pa sukladno tome ističe i posrednu povredu kaznenog zakona na njegovu štetu, pri čemu je njegov glavni prigovor da sama činjenica što je droga bila pakirana u paketiće ne potvrđuje zaključak suda prvog stupnja da je to pakiranje predstavlja dokaz za namjeru daljnje prodaje droge.

Suprotno istaknutoj tvrdnji žalitelja, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvoga stupnja na temelju potpuno i pravilno provedenog dokaznog postupka sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio, te potom osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga upravo na način kako je to opisano u izreci pobijane presude. Obrazloženje prvostupanjske presude o tome sadrži u svemu logične i uvjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama, radi toga što su oni utemeljeni na pravilnoj ocjeni obrane optuženika, provedenog psihijatrijskog vještačenja te ostalih provedenih dokaza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Obranu optuženika, da je drogu marihuanu i amfetamin koja je prilikom pretrage njegova stana pronađena i oduzeta imao isključivo za svoje potrebe, s pravom sud prvog stupnja nije prihvatio kao vjerodostojnu, budući je ista nelogična i neuvjerljiva i suprotna ostalim provedenim dokazima.

I Kž 49/13-4

U prvostupanjskoj presudi osnovano se utvrđuje da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik osoba kod koje nije u potpunosti razvijena ovisnost, te da se radi o osobi koja konzumira veći broj različitih opojnih sredstava. Kad bi optuženik svakodnevno uzimao količinu marihuane, kako je tvrdio u obrani, kod istoga bi se mogli tragovi droge registrirati do 14 dana nakon posljednjeg uzimanja, a kod kojeg je test na opojne droge ... bio negativan. Opojna droga marihuana i amfetamin koja je oduzeta od optuženika prema potvrdama o oduzetim predmetima, bila je pakirana u tri odvojena paketića, pri čemu je od optuženika oduzeta i digitalna vaga koja se inače obično upotrebljava kod prodaje opojnih droga. Stoga, kada se sagledaju navedene činjenice o količini oduzete dvije vrste droge, da je ista bila pakirana u više paketića, uz činjenicu da je pronađena i digitalna vaga, uz okolnosti koje su utvrđene provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika (radi se o osobi kod koje nije razvijena ovisnost), onda sve te činjenice u svojoj logičnoj povezanosti upućuju na nedvojbeni zaključak da je predmetna droga oduzeta od optuženika bila namijenjena daljnjoj prodaji.

Slijedom izloženog, a kako je sud u obrazloženju presude naveo jasne, relevantne i uvjerljive razloge za sve odlučne činjenice o kojima ovisi opstojnost presuđenog kaznenog djela i kaznena odgovornost optuženika za to djelo, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvoga stupnja primijenio je odredbe kaznenog zakona na štetu optuženika, jer je u međuvremenu na snagu stupio blaži Kazneni zakon, slijedom čega je po službenoj dužnosti izvršena izmjena kao u točki I. izreke ove presude.

Kako je žalba optuženika u svom sadržaju podnesena faktično zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u njegovu korist, to je ovaj drugostupanjski sud, temeljem čl. 382. ZKP/97 ispitivao pobijanu presudu i zbog odluke o kaznenoj sankciji. Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud ispravno je kao olakotne okolnosti optuženiku cijenio mlađu životnu dob, da se radilo o najblažoj vrsti droge koja količina nije bila velika, dok neke otegotne okolnosti nisu utvrđene.

Stoga cijeneći sve istaknute olakotne okolnosti u nedostatku otegotnih, kao i činjenicu da je u međuvremenu stupio na snagu blaži Kazneni zakon, ovaj drugostupanjski sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je sukladno odredbi čl. 55. st. 1. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro nalazeći da za ostvarenje svrhe kažnjavanja, a s obzirom na raniji život i ponašanje optuženika, nije potrebno izvršenje izrečene kazne zatvora, te da će se i ovakvom kaznom ispuniti sve preventivne svrhe.

Kako je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu broj K-601/07 od 3. rujna 2008. godine rok provjeravanja protekao 3. rujna 2010., to sukladno odredbi čl. 69. st. 7. KZ/97 u času donošenja pobijane presude nisu postojali uvjeti za opoziv uvjetne osude iz te presude. Isto tako, budući je optuženiku rok provjeravanja prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu broj K-107/09 od 12. lipnja 2009. koja je postala pravomoćna 10. srpnja 2009. protekao 10. srpnja 2011., također u času donošenja pobijane presude nisu više postojali uvjeti iz čl. 69. st. 7. KZ/97 za opoziv uvjetne osude iz te presude, jer prema navedenoj odredbi bez obzira na razloge za opoziv, uvjetna osuda se ne može opozvati kad protekne godina dana od isteka vremena provjeravanja, radi čega je pobijanu presudu u tom dijelu trebalo preinačiti i otkloniti uočenu povredu zakona koju je bio ostvario sud prvog stupnja, na način kako je to opisano u točki II. izreke ove presude.

I Kž 49/13-4

Slijedom svega izloženog na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP/97 presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. lipnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Sabađija, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.