Legislator Case Law & Legislation
Rev-2452/1992-2 AI generated

Custody visitation order reversed for vagueness; child support contribution upheld as reasonable.

Case Number Rev-2452/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the appeal against a divorce judgment regarding child custody and support. While the lower courts correctly calculated the mother's 30% child support contribution based on her income and the father's capabilities, they erred by leaving the personal contact arrangement between the mother and child entirely to parental agreement without defining specific terms. Consequently, the court set aside the vague custody order and remanded the case for a new trial to establish a concrete visitation schedule that prioritizes the child's best interests, while upholding the financial support decision.

Legislator headnote

AI generated

čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 393., 395. st. 2. ZPP; čl. 261. st. 1.-3., 262. ZBPO; čl. 334., 335. st. 2. u vezi čl. 83. st. 3. i 5. ZBPO: A court order regarding personal contact between a parent and child is invalid if it merely defers to parental agreement without specifying the content of such contacts, as the court must determine arrangements that serve the child's best interests.

Keywords

AI generated
child support contribution personal contact arrangement best interests of child divorce appeal remand for retrial vagueness in custody Zakon o braku i porodičnim odnosima

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2452/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

i

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća te Rađomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice S. B. iz S., koju zastupa punomoćnik P. Š., odvjetnik u S. i predlagatelja E. B. iz S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju predlagateljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 17. travnja 1992. br. Gž-1179/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 13. veljače 1992. br. P-219/91, u sjednici održanoj dana 19. studenog 1992.

presudio i riješio je:

Revizija se djelomično prihvaća, obje nižestepene odluke - presuda Okružnog suda u Splitu od 17. travnja 1992. br. Gž-1179/92 i presuda Općinskog suda u Splitu od 13. veljače 1992. broj P-219/91 ukidaju u pogledu odluke o osobnim odnosima između djeteta stranaka mlt. T. B. i majke - predlagateljice S. B. i u tom dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O troškovima revizije bit će odlučeno u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom razveden je brak stranaka zaključen … a zajedničko dijete mlt. T. rođen …. povjeren je na čuvanje i odgoj ocu te je predlagateljica majka djeteta obvezana doprinositi za uzdržavanje djeteta počev od dana 13.

2. 1992. unaprijed mjesečno iznos u visini od 30% osobnog dohotka koji ostvaruje, dok je u pogledu osobnih odnosa između predlagateljice kao majke i djeteta stranaka određeno, da će se održavati, prema dogovoru roditelja.

Drugostepenom presudom odbijena je kao neosnovana žalba predlagateljice i potvrđena prvostepena presuda u pobijanom dijelu u kojem je ona obvezana na doprinos za uzdržavanje djeteta i u odluci o načinu održavanja osobnih odnosa između predlagateljice kao majke i djeteta.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude predlagateljica je izjavila pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u napadnutom dijelu u smislu revizijskih navoda uz obvezu protivne stranke na naknadu troškova revizije, dok revidentica podredno predlaže, da se obje nižestepene presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protivna stranka u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže, da se revizija odbije kao neosnovana, dok se javni tužitelj nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Niži sudovi uz odluku o razvodu braka stranka - koja nije pobijana - obvezali su predlagateljicu da na ime uzdržavanja mlt. sina stranaka T. koji je povjeren na odgoj i čuvanje ocu, doprinosi svakog mjeseca iznos u visini od 30% njezinog osobnog dohotka, jer su našli da će taj iznos uz odgovarajući doprinos oca koji ima nešto slabije imovne prilike biti potreban za zadovoljavanje životnih potreba djeteta stranaka uzimajući u obzir uzrast djeteta koje pohađa peti razred osnovne škole.

Revidentica koja prigovara da je njezin doprinos utvrđen u previsokom iznosu u obrazloženju revizijskog razloga u tom dijelu u biti osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, jer tvrdi da su imovne prilike oca djeteta povoljnije od onih kakve su utvrdili niži sudovi, koje tvrdnje nemaju temelja u rezultatima provedenog postupka pred nižim sudovima, pa ih ovaj revizijski sud nije mogao uzeti u obzir pri odlučivanju o reviziji. To stoga, jer se u reviziji ne može isticati razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pozivom na odredbu čl. 385. st.

3. Zakona o parničnom postupku koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP).

Iz iznijetih razloga ovaj Vrhovni sud je osnovanost revizije u tom dijelu cijenio na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pred nižim sudovima i našao, da su niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo u pogledu odluke o visini doprinosa uzdržavanja koje je dužna davati predlagateljica kao majka na ime uzdržavanja djeteta stranaka.

To stoga,jer ovaj revizijski sud nalazi, da je pobijanim odlukama nižih sudova temeljem kojih je predlagateljica obvezana za uzdržavanje djeteta plaćati iznos u visini od 30% njezinog osobnog dohotka - tako utvrđeni doprinos određen u skladu sa mogućnostima, predlagateljice, potrebama djeteta njegovog uzrasta kao i mogućnostima oca djeteta, da u preostalom dijelu podmiri životne potrebe djeteta kod čega je u njegov doprinos pravilno vrednovan i njegov rad te briga koju će ulagati u podizanje djeteta koje mu je povjereno na čuvanje i odgoj (čl. 261. st. 1. - 3. te čl. 262. Zakona o braku i porodičnim odnosima - dalje: ZBPO).

Zato je u navedenom dijelu, jer se nije ostvario istaknuti revizijski razlog, a ne postoje ni oni razlozi na koje revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Valjalo je međutim prihvatiti reviziju u dijelu koji se odnosi na odluke o osobnim odnosima između predlagateljice kao majke i djeteta, a to stoga, jer je u toj odluci određeno da će se ti osobni odnosi između majke i djeteta održavati prema dogovoru roditelja. Takva je naime odluka po nalaženju ovog suda neodređena i nije donesena u skladu sa odgovarajućim odredbama čl. 334. i 335. st. 2. u vezi čl. 83. st. 3. i st.

5. ZBPO, jer ne navodi sadržaj takvih kontakata koje je bilo nužno navesti, a koji su sporazum niži sudovi mogli prihvatiti ali samo pod pretpostavkom da odgovara interesima djeteta.

Stoga je u tom dijelu - jer su niži sudovi propustili utvrditi sadržaj održavanja osobnih odnosa majke i djeteta i time pogrešno primijenili cit. odredbe čl. 334., 335. st. 2. u vezi čl. 83. st. 3. i 5. ZPP valjalo nižestepene odluke ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka prvostepeni će sud ispitati da li postoji sporazum roditelja u pogledu načina održavanja osobnih odnosa između majke i djeteta, pa u potvrdnom slučaju, ako ocjeni da takav sporazum odgovara interesima djeteta, ponovno će odlučiti o načinu održavanja osobnih odnosa majke i djeteta na temelju takvog sporazuma u koju odluku će unijeti sadržaj održavanja osobnih odnosa. U protivnom, ako bi ustanovio da između roditelja ne postoji sporazum o održavanju osobnih odnosa majke i djeteta ili da postojeći sporazum ne odgovara interesima djeteta, prvostepeni sud će sam utvrditi način održavanja osobnih odnosa majke i djeteta pri čemu će odluka o tome određivati sadržaj takvih osobnih odnosa.

Pozivom na odredbu čl. 166. st. 3.ZPP odlučeno je, da o troškovima revizije bude odlučeno u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 19. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.