Legislator Case Law & Legislation
I Kž-1063/2006-7 AI generated

Croatian Supreme Court partially allowed appeals to reduce drug trafficking sentences based on mitigating circumstances.

Case Number I Kž-1063/2006-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted appeals filed by four defendants convicted of drug trafficking, reducing their prison terms from the first-instance judgments. The court found that the first-instance judge incorrectly calculated the time served in custody for one defendant but correctly assessed the social circumstances and remorse of the others. Consequently, the court reduced the sentences for three defendants while upholding the original verdict for the fourth, ensuring the punishment reflected the specific mitigating factors present in each case.

Legislator headnote

AI generated

čl. 50., 56. KZ; čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2., 390. ZKP; The Supreme Court may reduce criminal penalties when first-instance sentencing fails to adequately weigh mitigating circumstances such as remorse, family responsibilities, or the quantity of drugs involved, provided the reduction serves the purposes of general and special prevention.

Keywords

AI generated
drug trafficking sentencing mitigating circumstances custody time calculation criminal penalty reduction second instance review social situation assessment ZKP provisions

Cited Legislation

AI generated
čl. 50. KZ
KZ), te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ), kaznom zatvora u trajanju tri godine opt.
čl. 56. KZ
Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ), te o svrsi kažnjavanja (čl.
čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a
čl. 390. ZKP-a
Stoga je primjenom čl. 390. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
čl. 63. KZ
KZ, za koje je proglašena krivom, temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, a temeljem čl. 63. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru kao i svako oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelom od 15.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: I Kž 1063/06-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Marijana Svedrovića, Ileane Vinja i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. Z. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. A. Z., opt. N. B., opt. I. Z. i opt. M. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2006., broj K-us-21/05, u sjednici održanoj dana 15. veljače 2007., u nazočnosti braniteljice opt. A. Z., V. D. L. odvjetnice iz Z., braniteljice opt. N. B., A.-M. G. odvjetnice iz Z., branitelja opt. M. Š., D. B., odvjetnika iz Z. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe opt. A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se opt. A. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, za koje je proglašena krivom, temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, a temeljem čl. 63. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru kao i svako oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelom od 15. lipnja 2005. pa nadalje, opt. N. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ za koje je proglašena krivom, temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, a temeljem čl. 63. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru kao i svako oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelom od 26. rujna 2005., pa nadalje, opt. I. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ za koje je proglašen krivim, temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina.

II. U ostalom dijelu žalbe opt. A. Z., opt. N. B., opt. I. Z., a žalba opt. M. Š. u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, opt. A. Z., opt. N. B., opt. I. Z. i opt. M. Š., proglašeni su krivima.

I Kž 1063/06-7

Opt. A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, za koje je opt. A. Z. osuđena na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, a opt. N. B. i opt. I. Z. na kaznu zatvora u trajanju osam godina. Opt. M. Š. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne Novine“ broj 129/00), za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

Temeljem čl. 63. KZ, opt. A. Z. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja od 15. do 16. lipnja 2005., te vrijeme provedeno u pritvoru od 18. lipnja 2005. pa nadalje, opt. N. B. vrijeme provedeno u pritvoru od 26. rujna 2005. pa nadalje, a opt. M. Š. vrijeme uhićenja od 14. do 15. lipnja 2005. Opt. I. Z. nije bio u pritvoru jer se nalazio na izdržavanju kazne zatvora.

Temeljem odredbe čl. 173. st. 7. KZ, od opt. A. Z. je oduzeto 40 originalno zapakiranih tableta Heptanona, 11 PVC vrećica sa oko 0,7 grama opojne droge heroina u svakoj i 11 PVC vrećica sa oko 0,2 grama opojne droge u svakoj. Od N. H. je oduzeta PVC vrećica sa oko 0,2 grama opojne droge heroin, od Đ. L. plastična kutijica zelene boje u kojoj se nalazilo oko 0,2 grama opojne droge heroin a od D. V. papirnati paketić bijele boje s oko 0,2 grama opojne droge heroin i metalna žličica.

Temeljem odredbe čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženici su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli opt. A. Z., opt. N. B., opt. I. Z. i opt. M. Š..

Opt. A. Z. se žali putem braniteljice V. D. L., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

Opt. N. B., putem braniteljice A.-M. G., odvjetnice iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni na način da se optuženica blaže kazni.

Opt. I. Z. se žali putem braniteljice D. B., odvjetnice iz Z. i putem branitelja Z. K., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

Opt. M. Š., putem branitelja D. B., odvjetnika iz Z., žali se zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugog suca ili je preinačiti na način da ga se oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 1063/06-7

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis s prijedlogom žalbe optuženika odbiti kao neosnovane i pobijanu presudu u cijelosti potvrditi, u čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni opt. M. Š. i njegov branitelj D. B. odvjetnik iz Z., braniteljica opt. A. Z., V. D. L. odvjetnica iz Z., braniteljica opt. N. B., A.-M. G. odvjetnica iz Z. te braniteljica opt. I. Z., D. B. odvjetnica iz Z., jer su to zahtijevali (čl. 374. ZKP-a). Sjednici su nazočili odvjetnik D. B. i odvjetnice V. D. L. i A.-M. G.

Suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze temeljem kojih proizlazi zaključak da su optuženici počinili kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Nije u pravu opt. A. Z. kada u žalbi tvrdi da iz činjeničnog opisa nije jasno da li je ona oglašena krivom radi prodaje droge ili „…radi predaje droge i primanja novca na ime kupovine čiju visinu je odredio netko drugi, a što bi predstavljalo posredovanje u prodaji …". Iz činjeničnog opisa, pravne kvalifikacije i obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi za koje je konkretno kazneno djelo oglašena krivom.

Nasuprot žalbenoj tvrdnji opt. N. B. sud prvog stupnja je, temeljem odredbe čl. 322. st. 4. toč. 2. ZKP-a, riješio odbiti prijedlog branitelja opt. M. Š. uz jasno navedeno obrazloženje da je dokazni prijedlog odbijen "… zbog toga što ne postoji povezanost između činjenica koje treba tim prijedlozima utvrditi i odlučnih činjenica …", a u obrazloženju pobijane presude su navedeni razlozi na kojima se zasniva izreka presude.

Nije u pravu opt. N. B. kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP-a, jer nakon što je zamjenik ravnatelja USKOK-a na glavnoj raspravi izmijenio činjenični opis optužnice, sud nije postupio u skladu sa odredbom čl. 320. st. 4. ZKP-a. Nasuprot žalbenoj tvrdnji, nakon što je činjenični opis optužnice (neznatno) izmijenjen, optuženici su pozvani očitovati se o krivnji upravo vodeći računa o izmijenjenoj optužnici. Oni su se očitovali i nakon toga jasno iskazali da "… nemaju drugih dokaznih prijedloga …". Kako se radilo o samom završetku dokaznog postupka (list 448 spisa) nedvojbeni je zaključak kako optuženici nisu iskazali potrebu iznijeti ponovno svoju obranu koju su već iznijeli neposredno prije izmjene. Obzirom na minimalne izmjene optužnog akta nije niti bilo potrebe za njihovim ponovnim ispitivanjem.

U pravu je opt. A. Z. kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

Iz izreke pobijane presude je razvidno da je sud prvog stupnja opt. A. Z. u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme lišavanja slobode od 15. do 16. lipnja 2005. te vrijeme provedeno u pritvoru od 18. lipnja 2005. pa nadalje. Iz navedenog bi proizlazilo da je postojao prekid u lišavanju slobode i da je optuženica bila na slobodi dana 17. lipnja 2005., a što ne odgovara stvarnom stanju. Iz spisa jasno proizlazi da je bila uhićena dana 15. lipnja 2005. u

I Kž 1063/06-7

19,15 sati, da je dana 16. lipnja 2005. istražni sudac odredio zadržavanje, a dana 18. lipnja 2005. odredio pritvor koji "… može trajati najduže mjesec dana od lišenja slobode, odnosno do 15. srpnja 2005. u 19,15 sati …" (list 85 spisa), iz čega proizlazi kako je optuženici bila kontinuirano oduzete sloboda u svezi s ovim kaznenim djelom, od 15. lipnja 2005. pa nadalje.

Kako je djelomično prihvaćena žalba opt. A. Z. i preinačena pobijana presuda u odluci o kazni, to je novom odlukom u izrečenu kaznu zatvora pravilno uračunato vrijeme provedeno u pritvoru kao i oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelom od 15. lipnja 2005. pa nadalje.

Time je sanirana povreda kaznenog zakona na štetu opt. A. Z.

Nisu u pravu opt. I. Z. i opt. M. Š. kada se žale zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelji ne navode koju povredu kaznenog zakona imaju u vidu, tek se iz sadržaju žalbe može zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatraju da u njihovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje su oglašeni krivima i pri tome pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje su optuženici i osuđeni, u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

Suprotno navodima opt. A. Z., opt. N. B., opt. I. Z. i opt. M. Š., ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja o ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i analizi svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i pravilni zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica koje su utemeljene na izvedenim dokazima.

Nasuprot tvrdnjama opt. A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je opt. M. Š., kada je u nazočnosti svoga branitelja bio zakonito ispitan pred redarstvenim vlastima, detaljno, precizno, uvjerljivo i životno opisao na koji način je upoznao opt. I. Z. i od njega kupovao heroin, kako je došao u vezu s opt. N. B. te od nje kupovao heroin i zašto je kupovao heroin od opt. A. Z.. U svojoj obrani na glavnoj raspravi ovaj optuženik pokušava isključiti kaznenu odgovornost opt. A. i I. Z., istovremeno pokušavajući i od sebe otkloniti kaznenu odgovornost. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da iskaz ovog optuženika na glavnoj raspravi ne može izdržati ni logičnu analizu niti je potkrijepljen izvedenim dokazima.

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako iz obrane opt. M. Š. proizlazi da su se opt. A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z. udružili radi neovlaštene prodaje opojnih droga, koja se odvijala na istovjetan način. Opt. I. Z., zajedno sa opt. N. B., pronalazi kupce kojima prodaje drogu. On je započeo prodaju droge opt. M. Š., a po njegovoj zamisli i na njegovu inicijativu, kada to nije bio u mogućnosti, drogu prodaje opt. N. B. i opt. A. Z.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako su opt. A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z. imali međusobno podijeljene uloge u zajedničkoj prodaji droge sa točno određenom hijerarhijom i podjelom rada. Droga se nalazi u stanu kojeg zajedno koriste, svima njima je dostupna, svi oni dobro znaju po kojoj cijeni prodavati paketiće droge, odnosno koja je cijena određene količine heroina i tableta Heptanona, koje su isto tako pronađene u stanu.

I Kž 1063/06-7

Premda N. H. poriče da bi on dana ... godine kupio od optuženika u njihovom stanu heroin, iz iskaza svjedoka M. R. jasno proizlazi da je svjedok N. H., toga dana bio u zgradi u kojoj žive optuženici, da je krenuo prema njihovom stanu i da je nakon izlaska iz zgrade kod njega pronađen paketić sa 0,15 grama heroina. Da se radi upravo o heroinu, utvrđeno je vještačenjem provedenim u Centru za kriminalistička vještačenja I. V. Komparativnim vještačenjem je utvrđeno da heroin oduzet od N. H. sadrži iste komponente i u istim omjerima kao uzorci u četiri paketića koji su oduzeti od opt. A. Z., odnosno koji su nađeni u stanu kojeg koriste opt. A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z.

Iz načina na koji je prodaja droge bila organizirana, ponašanja optuženika prilikom prodaje droge i njenog pakiranja, iz činjenice da su u stanu pronađena čak 22 paketića heroina i 40 tableta Heptanona, te da A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z. nisu ovisnici o heroinu, sud je pravilno zaključio da su optuženici pronađenu drogu posjedovali isključivo radi prodaje. Iz obrane opt. M. Š., nedvojbeno proizlazi zaključak kako je on, dana ... posredovao u kupnji opojne droge između D. V. i N. B.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, iz potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi zaključak kako su opt. A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z. imali jasnu, tzv. kolektivnu počiniteljsku volju da zajedno, kao počinitelji, ostvare kazneno djelo. Bitna je ta međusobna subjektivna veza. Svi optuženici su bili međusobno povezani zajedničkom odlukom koja je obuhvaćala zajedničko počinjenje kaznenog djela. Svatko je svoj doprinos povezao i dopunio doprinosom drugog, kako bi kazneno djelo uspješno počinili. Među njima je postojao dogovor za počinjenje više takvih djela. Premda buduća djela nisu morala biti konkretizirana jer se za ovo kazneno djelo ne mora raditi o nekoj formalnoj i čvršćoj organizaciji, iz utvrđenih prodaja i pripremljenih paketića droge bio je jasan modus njihovog postupanja i u buduće.

Drugostupanjski sud je, temeljem izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te ocjenom dokaza osnovano utvrdio da su optuženici počinili odnosna kaznena djela. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje se upućuju žalitelji.

U pravu su opt. A. Z., opt. N. B. i opt. I. Z. kada tvrde da su im kazne prestrogo odmjerene, odnosno nije u pravu opt. M. Š. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud "… donio pogrešnu odluku o kazni …".

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Zadatak suda ne ograničava se samo da iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina, kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već i da izabere vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

I Kž 1063/06-7

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Sud prvog stupnja je kod opt. A. Z. cijenio činjenicu da je rodila sedmero djece od kojih je petero živo. Nezaposlena je i pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza. Uzeo je u obzir da je ona u ovoj organiziranoj prodaji droge bila zadnja osoba u lancu i da je to činila sporadično, kada to ne bi mogli opt. N. B. i opt. I. Z.. Međutim, ona je imala sve potrebne informacije i znanje o tome što i kako treba činiti prilikom počinjenja odnosnog kaznenog djela. Odmjeravajući kaznu opt. N. B. sud prvog stupnja je cijenio njenu socijalnu situaciju te činjenicu da je brižna majka koja se brine o školovanju djeteta. Sud je, cijeneći dio njene obrane kako je „…prodajom droge htjela prehraniti obitelj…" pravilno ustvrdio kako je imala druge mogućnosti prehraniti svoju mnogobrojnu obitelj na legalan i socijalno prihvatljiv način. Kod opt. I. Z. sud je cijenio da se radi o ocu dvoje malodobne djece ali i njegovu višekratnu osuđivanost zbog imovinskih delikata, a jednom i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ. U odnosu na opt. M. Š. cijenjena je činjenicu da se radi o osobi koja je već bila osuđena zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ.

Za sve optuženike sud je utvrdio da su bili ubrojivi i kazneno djelo počinili sa izravnom namjerom.

Cijeneći izuzetnu pogibeljnost ovakvih kaznenih djela ali i činjenicu da je optuženicima stavljena na teret ukupna količina heroina ispod deset grama, te promatrajući sve utvrđene okolnosti u kontekstu nesporno utvrđenih činjenica vezanih uz životnu dob opt. A. Z. koja se uredno brinula o svojoj brojnoj obitelji, odnosno da je opt. N. B. bila brižna majka, da je izrazila kajanje i sram zbog toga što je prodavala drogu i da se radi o neosuđivanoj osobi, odnosno ako se pravilno cijene sve utvrđene okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne opt. I. Z., onda proizlazi zaključak kako se i sa blažim kaznama ovim optuženicima može postići svrha kažnjavanja.

Suprotno žalbenim navodima opt. M. Š., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ), te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ), kaznom zatvora u trajanju tri godine opt. A. Z., kaznom zatvora u trajanju četiri godine opt. N. B., kaznom zatvora u trajanju pet godina opt. I. Z. i kaznom zatvora u trajanju jedne godine na koju je osuđen prvostupanjskom presudom opt. M. Š., izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali i utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Upravo odmjerenim kaznama optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

I Kž 1063/06-7

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, osim pogrešno uračunatog trajanja pritvora opt. A. Z. u izrečenu kaznu, koja povreda je sanirana.

Stoga je primjenom čl. 390. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. veljače 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.