Gžzp-212/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 212/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja B. P. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-81/06 od 12. rujna 2006. godine, dana 15. siječnja 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-81/06 od 12. rujna 2006. godine.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gzp-81/06 od 12.rujna 2006.godine prihvaćen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 15.veljače 2006.godine te je predlagatelju određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 6.000,00 kn (toč.I.i II.izreke) a protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz toč.II.izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč.III.izreke).

Protustranka je podnijela žalbu zbog svih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91,91/92,112/99,88/01 i 117/03 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i zahtjev predlagatelja odbije kao neosnovan.

Žalba je neosnovana.

Neosnovani su žalbeni navodi protustranke da se nisu ispunili uvjeti za donošenje prvostupanjske odluke propisani odredbom čl.27.st.1.i st.2. Zakona o sudovima («Narodne novine» broj 150/05 – dalje u tekstu: ZS), jer, u vrijeme kada je predlagatelj podnio zahtjev za suđenje u razumnom roku, postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu je još uvijek bio u tijeku (predlagatelj je navedeni zahtjev podnio 15.veljače 2006.godine a Općinski sud u Zagrebu je presudu donio 31.ožujka 2006.godine).

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.2.,4.,8.,9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe čl.365.st.2.ZPP u vezi odredbe čl.381.ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjska odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, pa se ona u svemu može ispitati.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, a odlučno kod ocjene da li predlagatelju predleži pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom je slučaju razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja.

Stoga pogrešno prvostupanjski sud smatra da pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja završava podnošenjem zahtjeva sudu (15. veljače 2006.g.), već ono u konkretnom slučaju završava 12. rujna 2006. godine, donošenjem prvostupanjske odluke o zahtjevu predlagatelja, tako da ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8)mjeseci i 27 (dvadeset i sedam) dana.

Unatoč tome prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, jer je dugotrajnost postupka, u predmetu koji nema elemenata složenosti, posljedica neaktivnosti i neučinkovitosti suda.

Ovo stoga što je Općinski sud prvo ročište za glavnu raspravu zakazao tek po proteku devet mjeseci od zaprimanja tužbe predlagatelja a između zakazanih ročišta imao je izrazito duga razdoblja neaktivnosti (gotovo dvije godine između ročišta od 20.ožujka 2003.godine i ročišta od 16.prosinca 2004.godine, te preko jedne godine između ročišta od 16.prosinca 2004. i ročišta od 06.ožujka 2006.godine).

Neosnovano protustranka u svojoj žalbi ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir predlagateljev doprinos duljini trajanja postupka jer iz pobijane odluke proizlazi upravo suprotno.

Prvostupanjski je sud, naime, u obrazloženju pobijanog rješenja naveo kako je imao u vidu i predlagateljev doprinos duljini sudskog postupka s obzirom da isti nije postupao u skladu s raspravnim i izvanraspravnim rješenjima suda kojima se tražila dostava zdravstvenog kartona, a isto tako je imao u vidu i to da predlagatelj (tužitelj u konkretnom predmetu) nije postupio u skladu s odredbom čl.186.st.1.ZPP, budući da je iz dokumentacije koju je dostavljao tijekom prvostupanjskog postupka vidljivo kako u trenutku podnošenja tužbe sudu njegovo liječenje još nije bilo završeno.

S obzirom na sve navedeno, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz odredbe čl. 28. ZS, kada je predlagatelju na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku određen iznos od 6.000,00 kuna, imajući u vidu sve naprijed navedene relevantne okolnosti, uzimajući u obzir da je dosuđena naknada primjerena i gospodarskim prilikama u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 380.toč.2. ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.travnja 1941 godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbu protustranke, te riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. siječnja 2007. godine

Sutkinja:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.