I Kž-185/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 185/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. O. S., zbog kaznenog djela iz čl. 92. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2005. godine, broj Kv-I-119/05 (K-226/04), u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje i odbija prijedlog opt. O. S. za ukidanje pritvora uz polaganje jamstva u iznosu od 3.000.00 EURA.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku kaznenog postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je opt. O. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 92. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, prihvaćen je prijedlog opt. O. S. i određeno jamstvo u iznosu od 3.000.00 EURA.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba je osnovana.

Suprotno mišljenju suda prvog stupnja, ovaj Vrhovni sud smatra da ponuđeni iznos jamstva nije dovoljna garancija da će optuženik u nastavku postupka biti dostupan sudu.

Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da se opt. O. S. nalazi u pritvoru po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, a činjenice da je on državljanin Republike Turske, da u Republici Turskoj ima prebivalište i da mu tamo živi obitelj, te da nije niti imovinom a niti obiteljskim

I Kž 185/05-3

razlozima vezan za područje Republike Hrvatske, upućuju kako je mjera pritvora protiv ovog optuženika po citiranoj pritvorskoj osnovi u svemu opravdana.

Optuženik je isprva ponudio jamstvo u iznosu od 1.500.00 EURA, koje je odbijeno, a sada nudi iznos od 3.000,00 EURA, koje sud prvog stupnja prihvaća kao dovoljno.

Međutim, iako je pritvor krajnja mjera za osiguranje optuženikove nazočnosti i treba ju primijeniti samo onda kada se ista svrha ne može postići nekom od blažih zakonskih mjera, za razliku od suda prvog stupnja, ovaj Vrhovni sud smatra da visina ponuđenog jamstva u iznosu od 3.000.00 EURA nije srazmjerna utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, i to kako težini inkriminiranog kaznenog djela, tako niti imovinskim prilikama optuženika (koje sud prvog stupnja niti nije u dovoljnoj mjeri ispitao), te da s tim u vezi ne predstavlja dostatnu garanciju osiguranja optuženikove nazočnosti.

Naime, imajući prvenstveno u vidu činjenicu, da optuženik nema boravište u Republici Hrvatskoj, te da s tim u vezi nije jasno na koju bi to adresu boravišta optuženik dao obećanje, kako to navodi sud prvog stupnja, te nadalje imajući u vidu da se optuženikova obitelj nalazi u Republici Turskoj, te da on za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim razlozima, a zaposlen je kao vozač kamiona, pa po prirodi posla često mijenja mjesto boravka, kao i imajući u vidu težinu kaznenog djela zbog kojeg je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, ovaj sud drugog stupnja smatra da navedene okolnosti zahtijevaju veći iznos jamstva kao garanciju da će optuženik biti dostupan sudu do pravomoćnog okončanja ovog kaznenog postupka.

Kako su time navodi žalbe državnog odvjetnika osnovani, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. ožujka 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.