I Kž-581/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 581/15.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 14. listopada 2015. broj Kov-10/15., u sjednici održanoj 10. studenoga 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog V. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, pod točkom I. izreke, na temelju članka 354. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), potvrđena je optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku od 23. rujna 2015. broj K-DO-13/15, Is-DO-6/15, protiv optuženog V. M., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 3. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.) te kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. Pod točkom II. izreke odbijen je prijedlog optuženika da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o obdukciji te nalaz i mišljenje vještaka dr. I. B. (listovi spisa 166.-168. i 280.-282.).

Protiv točke II. tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. M. kojeg brani odvjetnik J. M., „zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog počinjenih bitnih povreda odredaba postupka, s prijedlogom sudu da pobijano rješenje preinači na način da usvoji prijedlog branitelja optuženika i iz spisa kao enju i vještački nalaz i mišljenje dr. I. nezakonite dokaze izdvoji zapisnik o obdukciji i vještač

B.“.

I Kž 581/15.-4

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Premda se u uvodnom dijelu žalbe navodi da se ista podnosi zbog „zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog počinjenih bitnih povreda odredaba postupka“, iz sadržaja žalbe vidljivo ja da se pobija samo pravilnost činjeničnih utvrđenja. Stoga je sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pobijano rješenje ispitano po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi to rješenje bilo doneseno od strane neovlaštenog tijela ni da bi u njemu bilo počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a niti je rješenjem na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zapisnik o obdukciji te nalaz i mišljenje vještaka, dr. I. B. (listovi spisa 166.-168. i 280.-282.) nisu nezakoniti dokazi. Za ovakav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao valjane, potpune i jasne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, prema članku 10. stavku 1. ZKP/08. sudske se odluke ne mogu temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, dok su prema članku 10. stavku 2. ZKP/08. nezakoniti oni dokazi: 1) koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja; 2) koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života; 3) koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka ili koji su izričito predviđeni ZKP/08. te 4) za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. Slijedom navedenog, očigledno je da se u konkretnoj situaciji ne radi niti o jednom od izričito navedenih razloga koji bi navedeni zapisnik o obdukciji i nalaz i mišljenje vještaka, dr. I. B., činili nezakonitim dokazima jer tim dokazima optuženiku nisu povrijeđene temeljne vrijednosti zaštićene najvišim propisima domaćeg i međunarodnog prava niti je u bilo kojoj odredbi ZKP/08. koja se odnosi na vještačenja (članci 308. do 328. ZKP/08) predviđena kao posljedica nezakonitost dokaza do koje bi došlo njihovim eventualnim kršenjem.

Žalitelj smatra da je zapisnik o vanjskom pregledu i obdukciji nezakonit dokaz jer je „vještak od djelatnika PU…imao neke podatke [koji] su kod imenovanog vještaka…stvorili potrebu da se kao uzrok smrti u obzir uzme upravo psihička trauma“. S obzirom na to da se „takvi podaci dobiveni očito neformalno od strane djelatnika policije ne mogu se koristiti kao dokaz u kaznenom postupku“.

No, u navedenom zapisniku ništa ne upućuje na takav zaključak žalitelja. Doduše, u zapisniku stoji: „Potrebno je napomenuti, a uzevši u obzir podatke dobivene od djelatnika PU da treba u obzir uzeti psihičku traumu o čemu se je moguće izjašnjavati po uvidu u cjelokupni spis“. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da „djelatnici policije vještaku nisu niti mogli reći bilo što osim onoga što su zatekli u stanu gdje su pronašli mrtvo tijelo oštećene“. Prema tome, očito je da vještaku nisu bila prenijeta nikakve saznanja od policije koja su posljedica neformalnih razgovora s građanima, a da mu je moglo biti preneseno samo ono što ionako stoji u zapisniku o očevidu. Osim toga, navod vještaka u zapisniku odnosi se na mogući

I Kž 581/15.-4

daljnji način postupanja, ono o čemu će biti potrebno voditi računa kod izrade nalaza i mišljenja. Zato zapisnik o vanjskom pregledu i obdukciji nije nezakonit dokaz.

Slijedom toga, nije bilo potrebno niti izdvojiti nalaz i mišljenje vještaka koji je pri izradi vještačenja uzeo u obzir i navedeni zapisnik. Žalitelj smatra da je nalaz i mišljenje nezakonit dokaz jer se rado o dokazu „za koji se saznalo iz“ nezakonitog dokaza odnosno zapisnika o pregledu i obdukciji. Drugim riječima, žalitelj smatra da u odnosu na nalaz i mišljenje treba primijeniti doktrinu „plodova otrovne voćke“ koja potječe iz anglosaksonskog prava i koja je prihvaćena u hrvatskom kaznenom procesnom pravu te je sadržana u članku 10. stavku 2. točki 4. ZKP/08. Bit doktrine je da su dokazi koji su proizašli iz nezakonitog dokaza također nezakoniti dokazi i da se zato ne smiju koristiti u kaznenom postupku. Optuženik treba dokazati da su dokazi čije izdvajanje traži proizašli iz izvorno nezakonitog dokaza (dakle, da su plodovi otrovne voćke), a tužitelj može dokazivati da ti dokazi imaju „neovisno porijeklo“ odnosno da nisu plod izvorno nezakonitog dokaza (I Kž 383/15.). No, ovdje ne dolazi u obzir primjena te doktrine jer izvorni dokaz na koji se poziva žalitelj, a to je navedeni zapisnik, nije nezakonit dokaz. Zato niti nalaz i mišljenje nije nezakoniti dokaz.

Treba napomenuti da je sastavni dio vještačenja i mišljenje o uzroku smrti. Radi se o mišljenju vještaka koje je dano tijekom istrage koju vodi državni odvjetnik. To mišljenje, kao i svaki drugi dokaz optužbe, podložno je ispitivanju vjerodostojnosti i obrana mora imati mogućnost osporavati ga tijekom postupka, osobito rasprave. Stoga se u odnosu na prigovore na navedene dokaze radi o činjeničnim pitanjima kojima se nastoji dovesti u pitanje vjerodostojnost ovih dokaza, a ta pitanja će optuženik biti u mogućnosti postavljati u tijeku rasprave.

Imajući na umu sve navedeno, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. studenoga 2015.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.