Legislator Case Law & Legislation
Rev-188/1997-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on non-exhausted grounds and correct damage assessment.

Case Number Rev-188/1997-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' revision against the second-instance judgment confirming the first-instance ruling. The appellants argued for a higher compensation amount based on a specific calculation of non-material damages, while the lower courts had already established all relevant facts regarding the injuries and pain. The court ruled that the awarded damages were appropriate given the nature of the minor injuries, the duration of pain, and the plaintiffs' young age, thus finding no error in the application of substantive law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 200. ZOO: A revision is inadmissible if the appellate court fails to identify a material error in the assessment of non-material damages when the lower courts have correctly considered all relevant circumstances, including the nature of injuries, duration of pain, and the plaintiff's age.

Keywords

AI generated
revision appeal dismissal non-material damages assessment pain and suffering compensation substantive law application procedural error exhaustion

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine”, broj: 53/91 i dr.) na koju, sukladno odredbi iz čl.
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-188/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz V. G., i H. H. iz V. G., zastupanih po S. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika C.-o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. svibnja 1996. godine, broj: XXV Gž-8719/95-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. srpnja 1995. godine, broj: Pn-8991/94, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“I. Tužena C. O. d.d. Z., dužna je platiti:

I-tužitelju B.T. iz V., novčani iznos od 10.440,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate počev od 28. 07. 1995. godine pa do isplate i

II-tužitelju H.H. iz V., novčani iznos od 10.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate počev od 28. 07. 1995. godine pa do isplate;

kao i naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.475,00 kn i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se:

I-tužitelj B.T. s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 22.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i

II-tužitelj H.H. s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 24.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.”

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili oba tužitelja, pobijajući presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu preinačene.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine”, broj: 53/91 i dr.) na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koja se ističe u reviziji.

Revident se samo poziva na potonju bitnu povredu, a da pri tom ne navodi koji su to nedostaci u izreci ili obrazloženju pobijane presude zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može niti ocjenjivati.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Postojanje tog revizijskog razloga revident nalazi u odluci sudova o visini nematerijalne štete koja je utvrđena u jednakim iznosima u odnosu na oba tužitelja i to u iznosu od 3.600,00 kn za fizičke bolove, iznosu od 3.000,00 kn za pretrpljeni strah i iznosu od 3.600,00 kn za duševne bolove zbog naruženja.

U postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini rečenih oblika nematerijalne štete.

Tako je utvrđeno da je I-tužitelj T.B. u štetnom događaju zadobio nagnječenja i razderotine kože kod desnog uha, čela, brade, lijevom licu i gornjoj strani desne šake, a tužitelj H.H. da je zadobio nagnječenje uz razderotine lijevog lica i iznad gornje usnice i oko lijevog uha i natučenje desnog gležnja, da je I-tužitelj trpio jake bolove dva dana, srednje jake tri dana i slabe bolove još šest dana, a jednake bolove trpio je i II-tužitelj, da su oba tužitelja pretrpjeli i strah i to primarni jakog intenziteta i trajanja 24 sata, a potom sekundarni strah zbog brige za stanje zdravlja i ishod liječenja, te da su ozljede ostavile kod tužitelja trajne posljedice u vidu ožiljaka na usni, čelu i bradi, a kod II-tužitelja i na koljenu koji predstavljaju naruženje manjeg stupnja.

Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a posebno narav ozljeda (radilo se o lakim tjelesnim ozljedama koje nisu zahtijevale bolničko liječenje), jačinu i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, te stupanj naruženosti, a i mladu životnu dob tužitelja, koja činjenica se posebno ističe u reviziji, i po ocjeni ovog suda iznosi naknade koju su utvrdili sudovi za sve oblike nematerijalne štete predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine”, broj: 53/91 i dr.), pa stoga odlučujući o visini nematerijalne štete sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo.

Kako dakle revizijski razlozi nisu ostvareni, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 31. siječnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.