FPž-810/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: FPž-810/16

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe P.B.Z. d.d. Z. i okrivljenika B.P., kao odgovorne osobe, koje brani Odvjetničko društvo L. i p. iz Z., zbog prekršaja iz članka 26. stavka 1. podstavka 15. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe P.B.Z. d.d. Z. i okrivljenika B.P., kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 64.PpG-1808/15 od 16. svibnja 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 29. ožujka 2017. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe P.B.Z. d.d. Z. i okrivljenika B.P., kao odgovorne osobe, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to okrivljena pravna osoba P.B.Z. d.d. Z. novčanom kaznom u iznosu do 80.000,00 (osamdesettisuća) kuna, a okrivljenik B.P., kao odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 26. stavka 1. podstavka 15. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude.

Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna, svaki.

Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret jer su u više navrata i na različite načine obavijestili korisnika kredita Ž.P. o prijenosu vjerovnikovih prava na treću osobu, konkretno C. o. d.d., nakon što mu je poslana obavijest o raskidu ugovora o kreditu. Istaknuli su da zakon ne propisuje da predmetna obavijest treba biti dana u pisanoj formi, a isto tako da zakonom nije propisan rok u kojem su kao vjerovnici dužni obavijestiti potrošača o prijenosu vjerovnikovih prava na treću osobu. Dodali su da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio utvrđene činjenice njima na štetu, pa iako je tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj ispitan u svojstvu svjedoka te je izjavio da je usmeno, telefonski obaviješten o prijenosu prava vjerovnika na treću osobu, a nakon toga i u pisanom dopisu kojeg je Ž.P. prema povratnici primio 19. kolovoza 2015. godine da je, sud zanemario tu činjenicu proglasivši okrivljenike neosnovano krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret. Naveli su u svojoj žalbi i to da smatraju da u konkretnom predmetu prekršajni postupak nije vođen po optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja, prigovorili su visini izrečene kazne, te naglasili da okrivljenik B.P. za predmetni prekršaj nije odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi, obzirom da o tome nema nikakvih saznanja, već da bi neposredno odgovorna osoba u banci za taj prekršaj bio D.K. kao Glavni koordinator Direkcije naplate u poslovima sa stanovništvom.

Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13. i 110/15), uz ocjenu žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a na što osnovano upiru žalitelji.

Naime, iz iskaza saslušanog svjedoka Ž.P. o čemu je sastavljen zapisnik o glavnoj raspravi održanoj dana 12. svibnja 2016. godine, proizlaze neprijeporno utvrđene činjenice i to da je Ž.P. s P.B.Z. d.d. sklopio ugovor o stambenom kreditu u Zagrebu dana 21. rujna 2006. godine, te da mu je zbog nemogućnosti plaćanja kredita banka poslala otkaz ugovora o kreditu kojeg je zaprimio 3. svibnja 2014. godine. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi da je radi informiranja o mogućnostima refinanciranja kredita, odnosno podizanju novog kredita, dana 27. listopada 2014. godine telefonskim putem kontaktirao P.B.Z. i to djelatnicu koja mu je vodila kredit, kojom prilikom mu je ona rekla da je dug ustupljen C.o. Isto tako je iz iskaza svjedoka vidljivo da mu je dana 7. kolovoza 2015. godine banka uputila dopis kojim ga je obavijestila o prijenosu prava iz njegovog kredita na C.o. d.d., no da je to bilo nakon njegovog upita prema banci od 26. lipnja 2015. godine i nakon podnošenja optužnog prijedloga. Istaknuo je da obavijest telefonom danu od strane djelatnice banke ne smatra ispunjenjem zakonske obveze, iz razloga što je on zvao telefonom djelatnicu banke, a uz to smatra da je trebao dobiti pisanu obavijest od banke o prijenosu prava iz raskinutog ugovora o kreditu na treću osobu, a kako su to okrivljenici propustili učiniti do podnošenja optužnog prijedloga da su ostvarili bitna obilježja prekršaja iz članka 26. stavka 1. podstavka 15. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Odredbom članka 26. stavka 1. podstavka 15. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisana je sankcija za prekršaj vjerovnika i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako ne obavijesti potrošača o prijenosu prava iz članka 17. Zakona. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona propisano je da u slučaju prijenosa vjerovnikovih prava na treću osobu sukladno odredbama ugovora o kreditu, potrošač ima pravo, uz prigovore koje ima prema novom vjerovniku, isticati i sve one prigovore koje je mogao istaknuti izvornom vjerovniku. Odredbom članka 17. stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano je da je izvorni vjerovnik dužan obavijestiti potrošača o prijenosu prava iz stavka 1. ovog članka, osim ako na temelju ugovora s novim vjerovnikom nastavi pružati kreditne usluge potrošaču. Iz navedenih zakonskih odredbi u prvom redu vidljivo je da nije propisan rok u kojem je izvorni vjernik dužan obavijestiti potrošača o prijenosu prava vjerovnika na treću osobu, a uz to nije niti propisano da obavještavanje mora biti izvršeno u pisanoj formi, kao što je to primjerice propisano člankom 11. stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju vezano uz promjenu promjenjive kamatne stope ili primjerice člankom 13. stavka 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju o otkazivanju ugovora i razlozima otkazivanja ugovora. Rok za obavještavanje potrošača o prijenosu prava vjerovnika na treću osobu i forma obavijesti nije propisana niti Direktivom 2008/48 EZ Europskog parlamenta i vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102 EEZ, koja je implementirana u Zakon o potrošačkom kreditiranju.

Međutim, prvostupanjski sud donoseći prvostupanjsku presudu i obrazlažući razloge o odlučnim činjenicama zanemaruje naprijed citiranu materijalnu i prekršajnu odredbu zakona i činjenicu da je tužitelj saslušan kao svjedok tijekom prvostupanjskog postupka naveo u svojem iskazu da mu je telefonskim putem dana 27. listopada 2014. godine rečeno od strane djelatnice P.B.Z. d.d. i to D.B. koja je vodila njegov kredit, da je dug iz njegovog ugovora o kreditu ustupljen C.o. Ne može se osporiti da je i obavijest telefonskim putem obavijest, naročito u situaciji kad zakon za tu obavijest ne propisuje pisanu formu.

Sam tužitelj u svojem iskazu u svojstvu svjedoka navodi da djelatnicu banke tom prilikom nije zvao radi ustupljenog prava iz njegovog ugovora o kreditu, već zbog informiranja o refinanciranju njegovog kredita, odnosno podizanju novog kredita. Uz to kako Zakon o potrošačkom kreditiranju ne propisuje niti rok za obavještavanje potrošača o prijenosu prava vjerovnika na treću osobu, to se niti pisana obavijest P.B.Z. d.d. od 7. kolovoza 2015. godine, koju je Ž.P. primio nakon podnošenja optužnog prijedloga, ne može smatrati zakašnjelom, tim više što okrivljenici u tom trenutku još nisu niti znali da je protiv njih podignut optužni prijedlog radi prekršaja iz članka 26. stavka 1. točke 15. i stavka 2.

Zakona o potrošačkom kreditiranju (poziv za glavnu raspravu s optužnim prijedlogom u prilogu poslan je okrivljenicima 22. veljače 2016. godine). Stoga se ne može smatrati da bi pisana obavijest P.B.Z. d.d. od 7. kolovoza 2015. godine bila rezultat saznanja da je protiv njih pokrenut prekršajni postupak upravo radi nedostavljanja obavijesti potrošaču o prijenosu prava iz ugovora o kreditu na treću osobu. Neovisno o navedenom, međutim, nije zanemariva niti činjenica da spisu predmeta prileži Izjava P.B.Z. d.d. o ustupu prava po ispravi od 6. svibnja 2015. godine, prema kojoj P.B.Z. d.d. prenosi na C.o. d.d., Filijalu za osiguranje prijevoza i kredita sva prava iz Ugovora o kreditu broj:

…….., sklopljenog s korisnikom kredita Ž.P. Kako je predmetna Izjava potpisana upravo po D.K., glavnom koordinatoru P.B.Z. d.d., to je dovedena u pitanje i pravilnost odluke o krivnji prvostupanjskog suda kada je kao odgovornu osobu u okrivljenoj pravnoj osobi P.B.Z. d.d. proglasila krivom B.P., kao odgovornu osobu za prekršaj iz članka 26. stavka 1. podstavka 15. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, a na što osnovano upiru žalitelji.

Ovaj sud smatra da bi u svrhu zaštite potrošača postupanje P.B.Z. d.d. u konkretnom slučaju bilo puno korektnije i transparentnije da je potrošač bio obaviješten o prijenosu prava vjerovnika iz ugovora o kreditu na C.o. d.d. u pisanoj formi i to odmah po isplati dugovanog iznosa kredita od strane C.o. d.d. P.B.Z. d.d. Međutim, pravna praznina u zakonu ne može se tumačiti na štetu okrivljenika, obzirom da je to protivno načelu zakonitosti kao opće prihvaćenom načelu suđenja u Republici Hrvatskoj koje se garantira Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nužno je istaknuti da je tijekom prvostupanjskog postupka ostala neutvrđena činjenica kada je uopće pravo vjerovnika preneseno na treću osobu, konkretno na C.o. d.d., odnosno da li je to bilo u trenutku isplate preostalog iznosa kredita od strane C.o. d.d. P.B.Z. d.d. i kad je to točno bilo, obzirom da se u Izjavi o ustupu prava po ispravi navodi dan 5. svibanj 2015. godine kao dan stjecanja prava na prijenos tražbine i svih sporednih prava stečeno isplatom iznosa od 464.705,81 kn koji predstavlja dugovanje korisnika kredita prema Ugovoru o kreditu, uslijed čega prije 5. svibnja 2015. godine ne bi bilo niti obveze okrivljenika da obavijesti potrošača o prijenosu prava na treću osobu ili je prijenos prava okrivljenika na C.o. d.d. bio ranije, obzirom da spisu predmeta prileži dopis C.o. d.d. od 27. listopada 2014. godine kojim obavještava dužnika Ž.P. da uplati dug po ugovoru o kreditu broj ……. u iznosu od 475.094,85 kuna na njihov žiro-račun.

Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, koji će cijeneći razloge donošenja ovog rješenja, ali i navode žalbe, zakazati glavnu raspravu te ponovno ispitati okrivljenike, a nakon toga će izvesti sve relevantne dokaze u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, kako bi materijalno pravo bilo pravilno primijenjeno, a naročito će utvrditi neposredno odgovornu osobu u okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj koji se okrivljenoj pravnoj osobi stavlja na teret, a uz to će utvrditi kada je okrivljena pravna osoba prenijela svoja vjerovnička prava iz Ugovora o kreditu s korisnikom kredita Ž.P. na treću osobu, odnosno C.o. d.d. prema točki 12.4. Ugovora o kreditu broj …….. od 21. rujna 2006. godine.

Nakon tako provedenog postupka, prvostupanjski će sud savjesno cijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, te će pravilno ocijeniti svaku odlučnu činjenicu i vodeći računa o pravilnoj primijeni materijalnog prava donijet će novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

Zbog izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. ožujka 2017. godine

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.