Rev-2447/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2447/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz Z., koga zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. N., koga zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1340/11-2 od 1. lipnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-437/2006-29. od 11. veljače 2011., dana 9. veljače 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1340/11- 2 od 1. lipnja 2011. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru je presudom poslovni broj Gž-1340/11-2 od 1. lipnja 2011. preinačio presudu Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-437/2006-29. od 11. veljače 2011., te je odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj S. G. iz Z., vlasnik dijela nekretnine kč.br. 629/20 u površini 800 m2, upisane u zk. ul. broj 28 k.o. N., a što prema parcelacionom elaboratu Klasa 932-06/04-02/128 ur.br. 541-10-05/3-04-2 čini kč. br. 629/60 u naravi pašnjak B., kuća, zgrada i dvorište površine 800 m2, upisane u zk. ul. 28 k.o. N..

2. Tuženik G. N. dužan je tužitelju izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretnini iz točke 1. ove presude, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

3. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.6100,00 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv drugostupanjske presude je tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju troškove revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11) ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

S obzirom na to da se u ovom slučaju ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, dopustivost revizije ispitana je prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, te je utvrđeno da taj kriterij nije ispunjen.

Predmet spora je tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama i izdavanja tabularne isprave, dakle ne odnosi se na novčanu svotu. Zato je u odnosu na vrijednost predmeta spora i ocjenu dopustivosti revizije mjerodavna ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP), a u ovom sporu tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kuna.

Nadalje, prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Imajući na umu da je pobijanom presudom odlučeno o dva zahtjeva, stvarnopravnom i obveznopravnom, označena vrijednost predmeta spora se dijeli na dva, pa vrijednost predmeta spora pobijane presude u odnosu na svaki pojedini zahtjev ne prelazi 100.000,00 kuna.

Stoga protiv drugostupanjske presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, od kojih su neki razlozi primjerice navedeni u toj odredbi. Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, u ovom slučaju tužitelj se nije pozvao na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, niti revizija po svom sadržaju ispunjava kriterije za izvanrednu reviziju.

Stoga je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 9. veljače 2016.

SUTKINJA

Viktorija Lovrić, v.r.