Croatian Supreme Court dismisses appeal on traffic accident damages for alleged procedural violations.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court's confirmation of damages for a traffic accident. The appellant argued that the appellate court violated procedural rules by relying on expert reports from a separate traffic violation proceeding without new expert examination. The court rejected this claim, noting that the lower courts had already independently evaluated the evidence, including witness statements, to determine the accident dynamics and that the expert reports were not contradictory enough to mandate a new examination.
Legislator headnote
AI generatedčl. 373.a. ZPP; čl. 385. ZPP; čl. 392.a. ZPP; čl. 393. ZPP: An appellate court may rely on existing expert reports from related proceedings if it independently evaluates the evidence and finds no irreconcilable contradictions requiring a new expert examination, and an appeal based on alleged procedural violations regarding evidence assessment is inadmissible if the lower court's factual findings are sufficient and non-contradictory.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1525/2018-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz D., kojeg zastupa punomoćnik G. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J., M. i L. j.t.d. u D., protiv tuženika E. d.d. P. D., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri, P. D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž. 237/13 od 16. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P. 136/09-39 od 29. lipnja 2012., u sjednici dana 4. veljače 2020.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž. 237/13 od 16. listopada 2013. se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž. 237/13 od 16. listopada 2013. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 12 P. 136/09-39 od 29. lipnja 2012. kojom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 11.700,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, te je dužan naknaditi tužitelju trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade imovinske štete isplatiti iznos od 82.304,74 kune sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
- 80.000,00 kuna od 18.12.2008.g. do isplate
- 962.74 kune od podnošenja tužbe pa do isplate
- 1342,00 kuna od 31.12.2008.g. do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO- a, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“.
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 u roku od 15 dana.“
Tako je sud odlučio u sporu radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale tužitelju kao posljedica prometne nezgode koja se zbila dana 15. listopada 2008., kada je tužitelj, upravljajući motociklom reg. oznaka … na državnoj cesti D8, naletio na vozilo reg. oznake …, kojim je upravljao osiguranik tuženika E. Č..
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija je neosnovana.
Vrhovni sud RH je, postupajući po navedenoj reviziji, ranijim rješenjem poslovni broj Rev-205/14-2 od 5. rujna 2017. odbacio reviziju kao nedopuštenu.
Postupajući po ustavnoj tužbi tužitelja protiv navedenog rješenja Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj U-III-4451/2017 od 4. srpnja 2018. ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak po reviziji.
Stoga je u ponovljenom postupku pobijana presuda ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP za koju tužitelj tvrdi da je počinjena pred prvostupanjskim sudom, a da drugostupanjski sud nije otklonio tu bitnu povredu donoseći drugostupanjsku presudu pogrešnom primjenom odredbe čl. 373.a. st. 1. točka 1. ZPP.
Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a u odnosu na činjenice koje je utvrdio dokazivanjem naveo je koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio.
Drugostupanjski sud je našao da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP učinjena pred prvostupanjskim sudom, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ali je ocijenio da je odlučne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave.
Stoga je taj sud, u skladu s ovlastima iz čl. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP, dodatno ocijenio dokaze i utvrdio odlučne činjenice o okolnostima prometne nezgode u kojoj je tužitelj pretrpio štetu, a u obrazloženju je naveo koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a odgovorio je i na žalbene navode u skladu s odredbom čl. 375. st. 2. ZPP.
Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. ZPP.
Tužitelj drži da je ova bitna povreda počinjena pred prvostupanjskim sudom time što je taj sud u parničnom postupku koristio međusobno proturječne pisane nalaze i mišljenja vještaka B. B. i B. B., i iskaze koje su oni dali u prekršajnom postupku koji je vođen protiv E. Č., a da nije prihvatio prijedlog tužitelja i zatražio mišljenje drugih vještaka (čl. 161. ZPP), a da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 2. ZPP; time što drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbeni navod kojim se ukazuje na navedenu bitnu povredu.
Bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. ZPP postoji ako su kumulativno ispunjene pretpostavke:
-ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP i
-ako to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
Prema stanju spisa nižestupanjski sudovi su odlučne činjenice o okolnostima prometne nezgode utvrdili čitanjem pisanih nalaza, mišljenja i izjave pred prekršajnim sudom dvaju sudskih vještaka koje su ovi dali u prekršajnom postupku protiv sudionika prometne nezgode E. Č.. Dakle, u ovom parničnom postupku nije određeno izvođenje dokaza vještačenjem, a nalaze iz prekršajnog postupka je cijenio samo kao jedan od niza izvedenih dokaza (iskaz više svjedoka, pregled prekršajnog spisa u predmetu Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovni broj XI-I-1321/11, zapisnika o očevidu prometne policije u Dubrovniku od 15. listopada 2008., izjava tužitelja…), te su ocjenom svih dokaza, po čl. 8. ZPP, odlučili prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koje će činjenice uzeti kao dokazane.
U odnosu na tvrdnje tužitelja da je prvostupanjski sud bio dužan prihvatiti njegov prijedlog te sukladno po odredbi čl. 261. st. 2. ZPP odrediti novo vještačenje, valja ukazati na sadržaj te odredbe koja glasi: Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.
U ovom slučaju prvostupanjski sud u ovom parničnom postupku nije izvodio dokaze vještačenjem nego je, uz suglasnost obiju stranaka, pročitao nalaze i mišljenja vještaka danih u predmetu Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovni broj XI-I-1321/11 te je pregledao cijeli spis, a te je dokaze cijenio i drugostupanjski sud postupajući po čl. 373.a. ZPP.
Odgovarajući na žalbene navode koji se odnose na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud se izjasnio, te je i sam ponovno ocijenio dokaze utvrdivši, jednako kao i prvostupanjski sud, da je do sudara došlo na način da su se oba vozila kretala iz smjera zapada u smjeru istoka, pri čemu je osobni automobil skretao udesno na prostor izvan kolnika na šljunčano proširenje, a motocikl koji je iza automobila upravljao tužitelj, udario je desnu stranu osobnog automobila. Sudionici nezgode nisu bili pod utjecajem alkohola, a nema dokaza o krivnji osiguranika tuženika za nastalu štetu.
U odnosu na tvrdnje o proturječnosti vještačkih nalaza i potrebe da sud obnovi vještačenje s istim ili drugim vještacima, drugostupanjski sud se očitovao i naveo kako vještaci doista nisu bili sasvim određeni glede putanje kretanja automobila prije nego je vozač poduzeo radnju skretanja udesno, jer je u nalazima vještaka u prekršajnom postupku dopuštena mogućnost da je automobili prije skretanja udesno ušao u lijevi traku pa tek potom skrenuo vozilo, ali su također dopustili mogućnost da nije bilo skretanja na lijevu kolničku traku prije skretanja s kolnika udesno. Međutim sud je u toj situaciji ocijenio i druge dokaze pa je (uz ostalo) analizom iskaza svjedoka utvrdio kako nema elemenata za zaključak da je osobni automobil, koji se kretao ispred motocikla, prije skretanja udesno prethodno skrenuo u njemu lijevu kolničku traku pa da bi tek potom skrenuo udesno, nego da je odmah iz desne trake poduzeo radnju skretanja radi izlaska na proširenje izvan kolničke trake.
Napominje se kako je tužitelj u obrazloženju navedenih bitnih povreda odredaba postupka zapravo sadržajno naveo zbog čega drži da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te je iznio svoje viđenje okolnosti pod kojima se dogodila prometna nezgoda, dinamici i putanji kretanja vozila koja su sudjelovala u nezgodi, a to nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP. Revizijski sud odlučuje o osnovanosti revizije na temelju činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a u ovom slučaju su činjenična utvrđenja na kojima se temelji obrazloženje pobijane presude dostatna i neproturječna.
Stoga nije ostvaren revizijski razlog naprijed navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud je u skladu s odredbom čl. 392.a. ZPP ispitao samo taj određeno naveden revizijski razlog.
Zbog iznijetih razloga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
Zagreb, 4. veljače 2020.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić, v.r.