Gzp-326/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 326/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagateljice A. Š. iz Z., zastupana po punomoćnici B. M., odvjetnici iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 31.siječnja 2007., dana 27. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-1454/06 u roku od jednog (1) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja

II. Predlagateljici A. Š. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč.I.izreke ovog rješenja u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 31.siječnja 2007. podnijela ovom sudu kao neposredno višem sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1454/06, temeljem odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje:ZS). Predlagateljica smatra da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbi stranaka protiv prvostupanjske presude posl. br. Pn-6223/00 od 25. svibnja 2005., vodio kod Županijskog suda u Zagrebu.

Zahtjev je osnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl.br.Pn- 6223/00 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2007., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav):

-da je predlagateljica 17. listopada 2000. podnijela Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv I tuženika C. d.d. Z. i II tuženika Hrvatske uprave za ceste Zagreb radi naknade štete;

-da je podnescima od 2. prosinca 2000. i 26. siječnja 2001. tužiteljica požurivala zakazivanje ročišta;

-da je na ročištu 9. travnja 2001. II tuženik dao odgovor na tužbu a tužiteljici je naloženo dostaviti primjerak priloga koje je dostavila uz tužbu ;

- da je na ročištu 5. lipnja 2001. tužiteljica dostavila podnesak kojim je proširila tužbu na Županijsku upravu za ceste a sud je saslušao jednog svjedoka;

- da je sud, dopisom od 5. lipnja 2001. zatražio od Prekršajnog suda u Zaprešiću prekršajni spis, međutim, navedeni prekršajni sud je dopisom od 18. lipnja 2001. odgovorio da se spis nalazi na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske;

- da je na ročištu 15. siječnja 2002. tužiteljici naloženo dostaviti primjerak tužbe s prilozima za III tuženika, što je tužiteljica i učinila podneskom od 31. siječnja 2002.;

- da je ročište zakazano za 9. travnja 2002. odgođeno jer nije pristupila tužiteljica radi saslušanja;

- da je podneskom od 14. svibnja 2002. tužiteljica predložila spajanje spisa na spis Pn- 2301/02;

- da je na ročištu 7. studenog 2002. tužiteljica povukla tužbu u odnosu na II tuženika te je sud donio rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na tog tuženika;

- da je rješenjem od 7. studenog 2002. sud odlučio spojiti spis Pn-2301/02 na spis Pn- 6233/00;

- da je dopisom od 7. studenog 2002. sud ponovno zatražio spis od Prekršajnog suda u Zaprešiću te je navedeni sud u dopisu od 22. studenog 2002. odgovorio kako se predmetni spis i dalje nalazi kod Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske;

- da je na ročištu 24. siječnja 2003. sud dopunski saslušao svjedoka te je odlučio ponovno zatražiti prekršajni spis od navedenog prekršajnog suda;

- da je dopisom od 6. veljače 2003. Prekršajni sud u Zaprešiću obavijestio sud da se traženi spis i dalje nalazi kod Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske;

-da je sud rješenjem od 6. ožujka 2003. odredio prometno vještačenje te je rješenjem od 31. ožujka 2003. pozvao prometnog vještaka da preuzme spis te da u roku od 30 dana izradi pismeni nalaz i mišljenje;

- da je vještak pisani nalaz i mišljenje dostavio 20. svibnja 2003. dok se na ročištu 23. lipnja 2003. i usmeno očitovao na prigovore I tuženika na nalaz i mišljenje;

- da je sud rješenjem od 3. studenog 2003. odredio medicinsko vještačenje i pozvao vještake da preuzmu spis i da u roku od 30 dana dostave pisani nalaz i mišljenje;

- da su vještaci svoj nalaz i mišljenje dostavili 2. veljače 2004. te da su se na ročištu 6. srpnja 2004. i usmeno očitovali na primjedbe I tuženika;

- da je na ročištu 8. studenog 2004. proveden dokaz saslušanjem tužiteljice nakon čega je glavna rasprava zaključena;

- da je sud rješenjem od 20. travnja 2005. preotvorio glavnu raspravu radi utvrđivanja odgovornosti II tuženika nakon čega je na ročištu 13. svibnja 2005. dopunski saslušan prometni vještak te je zaključena glavna rasprava;

- da je sud na ročištu 27. svibnja 2005. objavio presudu kojom je djelomično prihvaćen a djelomično odbijen tužbeni zahtjev;

- da je spis, povodom žalbi stranaka, dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 19. travnja 2006.;

- da, do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice, postupak nije pravomoćno dovršen.

Pravno relevantno razdoblje za razmatranje, odlučno kod ocjene da li predlagateljici pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku počinje s danom podnošenja tužbe Općinskom sudu u Zagrebu a završava s danom donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice.

Iz navedenog proizlazi da razdoblje razmatranja aktivnosti suda teče od 17. listopada 2000. do 27. rujna 2007., tako da ukupno iznosi šest godina, jedanaest mjeseci i deset dana. Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav).

Pri tome je imao u vidu duža razdoblja neaktivnosti suda u prvostupanjskom postupku između pojedinih ročišta kao npr. kada je između ročišta od 5. lipnja 2001. i od 15. siječnja 2002. proteklo više od sedam mjeseci, nakon čega je slijedeće ročište održano po proteku gotovo deset mjeseci, 7. studenog 2002.

S obzirom na navedena utvrđenja kao i na ukupan broj provedenih ročišta u navedenom pravno relevantnom razdoblju te na provedene dokaze (provedeno je devet ročišta, prometno i medicinsko vještačenje, saslušan je jedan svjedok i tužiteljica), Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako ovaj postupak nije vođen učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti, tim više što isti još uvijek nije pravomoćno dovršen.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje i da je predlagateljica u izvjesnoj mjeri doprinijela duljini trajanja postupka time što nije redovno pristupala na zakazana ročišta pa je zbog toga i rješenjem od 20. travnja 2005. godine prvostupanjski sud utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka. Osim toga, predlagateljica nije u skladu s odredbom čl. 186. st. 1. u vezi odredbe čl. 106. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - skraćeno: ZPP), uz svoju tužbu dostavila i dovoljan broj priloga zbog čega ju je sud morao u dva navrata pozivati da to učini.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji ne radi se o tako složenom predmetu da bi ta okolnost mogla opravdati duljinu trajanja konkretnog postupka više od sedam godina.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj pa je stoga temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. rujna 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.