Rev-1889/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1889/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Miljenke Vraničar i Ivana Mikšića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S.Đ. iz G., koju zastupa I.H. odvjetnik iz L., protiv tuženika S. d.o.o. L., koga zastupa B.H. odvjetnica u L., radi poništenja odluke isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 8. veljače 1995. br. Gž-176/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 27. rujna 1994. br. P-821/94-10., u sjednici održanoj dana 19. srpnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužiteljici na ime razlike regresa iznos od 435,91 Kn zajedno sa zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o prestanku radnog odnosa, te da tužiteljici bude omogućen rad u vrijeme otkaznog roka odnosno da joj tuženik isplati naknadu plaće u iznosu od 3.719,20 Kn. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, ili da ukine presude obaju sudova nižegastupnja i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica ne iznosi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik s tužiteljicom zasnovao radni odnos na određeno vrijeme time da je o tome donio posebnu odluku, u kojoj je navedeno da će radni odnos na određeno vrijeme trajati do prestanka potrebe za tužiteljičinom radom, koju odluku tužiteljica nije pobijala.

Također je taj sud utvrdio da radni odnos tužiteljice trajao od 10. studena 1992. do 19. travnja 1994. godine, kojim danom je osporenim odlukama tuženika prestao radni odnos tužiteljice zbog prestanka potrebe za njezinim radom.

Tužiteljica je zahtjevom svoje tužbe traži da sud poništi kao nezakonite odluke tuženika, jer da je radni odnos na određeno vrijeme zasnovan protivno zakonu, pa da stoga njoj pripada pravo na rad u otkaznom roku odnosno naknada plaće za to vrijeme.

Na taj način tužiteljica traži, kao što su pravilno ocijenili sudovi nižega stupnja, da bude utvrđeno kako njoj pripadaju prava iz konkretnog radnog odnosa kao da se radi o radnom odnosu na neodređeno vrijeme predviđena u čl. 74. Zakona o radnim odnosima.

Kako više nema zakonske mogućnosti da se radni odnos zasnovan na određeno vrijeme pretvori u radni odnos na neodređeno vrijeme, pravilno je stajalište sudova nižega stupnja koji su navedeni tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili kao neosnovan.

Iz tih razloga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa stoga revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 19. srpnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.