P-423/2019-27 · Općinski sud u Virovitici

Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 13 P-423/2019-27

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz V., OIB: … zastupane po punomoćnicima Z. o. u. R. B. i D. N. iz V., protiv tužene Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima O. d. P. & P. iz Z. , radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 14. listopada 2020.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku, Z. B. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici, Š. I. iz V., OIB: …, u roku od 15 dana isplati iznos od 20.560,59 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući istu u periodu od 31.01.2005.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, u periodu od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, u periodu od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09% godišnje te u periodu od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, a u periodu od 01.01.2019.g. pa nadalje po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekuće:

- na iznos od 05,27 kn od 01.10.2006 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.11.2006 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.12.2006 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.01.2007 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.02.2007 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.03.2007 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.04.2007 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.05.2007 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.06.2007 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.07.2007 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.08.2007 pa do isplate,

- na iznos od 02,42 kn od 01.04.2008 pa do isplate,

- na iznos od 05,43 kn od 01.05.2008 pa do isplate,

- na iznos od 62,96 kn od 01.05.2009 pa do isplate,

- na iznos od 106,43 kn od 01.06.2009 pa do isplate,

- na iznos od 115,43 kn od 01.07.2009 pa do isplate,

- na iznos od 119,83 kn od 01.08.2009 pa do isplate,

- na iznos od 145,43 kn od 01.09.2009 pa do isplate,

- na iznos od 115,43 kn od 01.10.2009 pa do isplate,

- na iznos od 129,93 kn od 01.11.2009 pa do isplate,

- na iznos od 129,43 kn od 01.12.2009 pa do isplate,

- na iznos od 170,43 kn od 01.01.2010 pa do isplate,

- na iznos od 188,43 kn od 01.02.2010 pa do isplate,

- na iznos od 186,43 kn od 01.03.2010 pa do isplate,

- na iznos od 213,13 kn od 01.04.2010 pa do isplate,

- na iznos od 253,43 kn od 01.05.2010 pa do isplate,

- na iznos od 261,19 kn od 01.06.2010 pa do isplate,

- na iznos od 317,43 kn od 01.07.2010 pa do isplate,

- na iznos od 305,43 kn od 01.08.2010 pa do isplate,

- na iznos od 400,43 kn od 01.09.2010 pa do isplate,

- na iznos od 352,43 kn od 01.10.2010 pa do isplate,

- na iznos od 368,18 kn od 01.11.2010 pa do isplate,

- na iznos od 435,43 kn od 01.12.2010 pa do isplate,

- na iznos od 438,67 kn od 01.01.2011 pa do isplate,

- na iznos od 407,43 kn od 01.02.2011 pa do isplate,

- na iznos od 438,23 kn od 01.03.2011 pa do isplate,

- na iznos od 415,43 kn od 01.04.2011 pa do isplate,

- na iznos od 469,45 kn od 01.05.2011 pa do isplate,

- na iznos od 558,43 kn od 01.06.2011 pa do isplate,

- na iznos od 569,14 kn od 01.07.2011 pa do isplate,

- na iznos od 885,43 kn od 01.08.2011 pa do isplate,

- na iznos od 587,43 kn od 01.09.2011 pa do isplate,

- na iznos od 543,73 kn od 01.10.2011 pa do isplate,

- na iznos od 552,04 kn od 01.11.2011 pa do isplate,

- na iznos od 554,46 kn od 01.12.2011 pa do isplate,

- na iznos od 605,94 kn od 01.01.2012 pa do isplate,

- na iznos od 622,43 kn od 01.02.2012 pa do isplate,

- na iznos od 617,52 kn od 01.03.2012 pa do isplate,

- na iznos od 606,70 kn od 01.04.2012 pa do isplate,

- na iznos od 615,43 kn od 01.05.2012 pa do isplate,

- na iznos od 628,66 kn od 01.06.2012 pa do isplate,

- na iznos od 608,43 kn od 01.07.2012 pa do isplate,

- na iznos od 612,98 kn od 01.08.2012 pa do isplate,

- na iznos od 583,43 kn od 01.09.2012 pa do isplate,

- na iznos od 598,93 kn od 01.10.2012 pa do isplate,

- na iznos od 614,25 kn od 01.11.2012 pa do isplate,

- na iznos od 602,43 kn od 01.12.2012 pa do isplate,

- na iznos od 606,03 kn od 01.01.2013 pa do isplate,

- na iznos od 580,10 kn od 01.02.2013 pa do isplate,

- na iznos od 579,97 kn od 01.03.2013 pa do isplate,

- na iznos od 612,83 kn od 01.04.2013 pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 13.618,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 14. listopada 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

Obrazloženje

Tužiteljica I. Š. je protiv tuženika Z. b. d.d. Z. podnijela tužbu 12. lipnja 2019. navodeći da je sa tuženikom 3. travnja 2006. zaključila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3206433819/06 (dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.951,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem 84 mjeseca, koji kredit je isplaćen u cijelosti tuženiku 8. travnja 2013. kroz otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznos od 322,23 CHF. Navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,99 % godišnje, i da je ista za vrijeme trajanja otplate kredita više puta mijenjana na njezinu štetu, a sve to sukladno odredbi Ugovora koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom, pozivajući se pri tom na pravomoćnu presudu V. t. s. RH poslovni broj Pž-… od 13. lipnja 2014., odluku V. s. RH poslovni broj Revt-… od 9. travnja 2015., odluku U. s. U-III-… i rješenje U-I-… i odluku V. t. s. od 14. lipnja 2018. posl.br. Pž-… kojom je pored ostaloga utvrđeno da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Valja napomenuti da se tužiteljica u tužbi poziva na presudu V. t. s. RH (dalje: VTSRH) broj Pž-… od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu obvezu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužiteljica se poziva i na presudu VTSRH broj Pž-… od 14. lipnja 2018. kojom je u točci 1. potvrđena presuda T. s. u Z. broj P-… od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

I na kraju tužiteljica navodi da je tuženik, imajući u vidu pravomoćnu presudu VTSRH kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., kao što su nepoštenim određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, sukladno odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., čl. 1115. i čl. 1046. ZOO, pri čemu valja istaknuti da je tužiteljica, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Đ. S.-B., u podnesku zaprimljenog na sudu 27. kolovoza 2020. precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa slijedom toga predlaže da sud u cijelosti usvoji takav tužbeni zahtjev, pobliže naveden u točci I. izreke presude.

Naime, radi se o konačno preciziranom tužbenom zahtjevu, i to nakon što je proveden dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje, što ovaj sud ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva, jer je tužiteljica samo uredila tj. precizirala tužbeni zahtjev po provedenom vještačenju sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je dokaz proveden i po prijedlogu tužiteljice u tužbi i tijekom postupka kako bi se u konačnosti utvrdila visina tužbenog zahtjeva.

U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice za kojeg predlaže da ga sud odbije, istaknuvši pri tom prigovor zastare tužiteljičinog novčanog potraživanja koja su predmet tužbenog zahtjeva, a koja su dospjela pet godina prije podnošenja tužbe, odnosno prije 12. lipnja 2014., kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

Tuženik, pored ostaloga, navodi da nije mogao, niti morao znati za rast tečaja CHF, da je prilikom sklapanja Ugovora pružio sve potrebne informacije, da je tužiteljicu obavijestio 8. siječnja 2013. o tome da se počevši od 1. siječnja 2013. mijenja kamatana stopa u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: G. L. za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope – u konkretnom slučaju 6.915 %.

Dakle, među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su 3. travnja 2006,. zaključili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3206433819/06 na iznos kunske protuvrijednosti od 22.951,08 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,99 % godišnje, uz ugovoreni anuitet iznosa od 323,09 CHF mjesečno obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, dakle, da je riječ o namjenskom kreditu,

- da je kredit u cijelosti isplaćen 8. travnja 2013.

Sporno je da li tužiteljica ima osnovu za zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope i tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u utuženom iznosu, preciziranog u podnesku od 27. kolovoza 2020., temeljem ništetnih odredbi Ugovora koje se odnose na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i ugovorenu kamatnu stopu koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke, i u dijelu u kojem je ugovorena promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, i prije svega da li su istaknuti prigovori nepostojanja pravnog interesa i zastare osnovani.

Sporno je i to da li se na konkretan spor mogu primjenjivati utvrđenja iz pravomoćno okončanog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kojima je utvrđeno da je, između ostalog i tuženik, u Ugovorima o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica obveze CHF.

Odlučujući prije svega o istaknutom prigovoru nepostojanja pravnog interesa tužiteljice za podnošenje tužbe u ovom predmetu, sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, o prigovoru postojanja odnosno nepostojanja interesa izjasnio se je V. s. RH u rješenju poslovni broj Rev-… od 12. veljače 2019., navodeći da tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondernatornim novčanim zahtjevima, kao što je to upravo u konkretnom slučaju, u kojemu ne moraju niti dokazivati postojanje pravnog interesa.

Nadalje, odlučujući zatim o istaknutom prigovoru zastare, sud je i taj prigovor ocijenio neosnovanim imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz restitucijskog zahtjeva za dano u izvršenju ništetnih ugovornih odredbi, u kojem slučaju se na zastaru te tražbine primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz odr. čl. 225. ZOO. Sud je prigovor ocijenio neosnovanim iz razloga jer je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu T. s. u Z. broj 26.P-… od 4. travnja 2012. temeljem čl. 241. ZOO ukinuta zastara predmetne tražbine i rokovi zastare stoga ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-… od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke VTSRH broj Pž- … od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao. Naime, radi se o općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecanja bez osnove, pa iz tog razloga prigovor zastare nije osnovan imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019.

Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda, a tako i V. s. RH u Rev-… od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare u smislu odr. čl. 241. ZOO, što znači da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, s tim da nije sporno da je navedeni spor pred T. s. u Z. pokrenut tužbom podnesenom 4. travnja 2012., i da je u tom postupku prvostupanjska presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Dakle, u skladu s navedenim, 4. travnja 2012. nastupio je prekid zastare za sve one restitucijske tražbine potrošača koje do tog trenutka nisu zastarjele primjenom općeg roga zastare od 5 godina, te je zastara počela ponovno teći od 13. lipnja 2014.

Sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (str. 8-11), u otplatni plan (str. 15-20), u dopis Z. b. (str. 21), u otplatni plan (str. 22-24), u ovjerovljeni prijevod s engleskog na hrvatski jezik (str. 48-50 i 66-67), u opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. (str. 81-86), u obavijest Z. b. (str. 87), u opće uvjete poslovanja (str. 111-117), u nalaz i mišljenje vještakinje Đ. S.-B.(str. 123-129), u presudu E. s. (str. 145-149).

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su stranke, i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor, 3. travnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 3206433819/06,

- da je navedenim ugovorom tužiteljici odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.951,08 CHF te da se je tužiteljica obvezala vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB za CHF u iznosu od 322,23 CHF,

- da je navedenim ugovorom ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,99 %, te da je ugovoreno da tužiteljica (korisnica) prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke,

- da je nakon sklapanja ugovora o kreditu tuženik mijenjao stopu ugovorne kamate, tako da je ista od 1. travnja 2006. do 30. rujna 2007. iznosila 4,490 %, od 1. listopada 2007. do 31. siječnja 2008. iznosila 5,440 %, od 1. veljače 2008. do 30. lipnja 2009. iznosila 5,980 % i od 1. srpnja 2009. pa nadalje iznosila 6,980 %,

- da je tužiteljica u potpunosti otplatila navedeni kredit 8. travnja 2013.,

- da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i ovdje tuženika) pravomoćnom presudom i rješenjem V. t. s. R. H. poslovni broj Pž-… od 13. lipnja 2014., te presudom poslovni broj Pž-… od 14. lipnja 2018. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom odnosno korištenje nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli,

- da je tužiteljica tijekom otplate kredita isti preplatila u ukupnom iznosu od 20.560,59 kuna, i to temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji iznos proizlazi iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje (str. 123-129).

Valja napomenuti i to da je nesporno da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama članka 131. do članka 141.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07). Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. toga zakona (odnosno čl.120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – NN broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14), prema kojoj odredbi pokretanje ili vođenje postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne sprječava pojedinog potrošača da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim Zakonima.

Tužiteljica u predmetnoj parnici traži povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora, a što joj pripada temeljem odredbe članka 323. stavka 1. ZOO/05. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 (članka 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužiteljica je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, ovlaštena pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

Iako se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, ovaj sud nalazi da ponovno provođenje dokaznog postupka u tom smjeru, nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača. (istovjetno stajalištu i V. s. R. H. izraženom u odluci Rev-… od 19. ožujka 2019.).

Kako se i na ovaj postupak primjenjuju pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, sud nalazi da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti stope redovne kamate sadržane u konkretnom Ugovoru o kreditu, nepoštene ugovorne odredbe, i to u smislu odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o nerazumljivim odredbama iz kojih nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu stope odlukom tuženika, niti povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF, jer se je radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženiku, i jer se o tim odredbama nije pregovaralo.

S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužiteljice ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe – tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripada pravo od tuženika zahtijevati povrat preplaćenog iznosa, sve to temeljem već naprijed citirane odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05.

Visinu preplaćenog iznosa sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka Đ. S.-B. (str. 123-129), koji je prema ocjeni suda stručan, jasan i detaljno obrazložen, pa ga iz tog razloga sud u cijelosti prihvaća, a koji sud ocjenjuje kao nepristran i stručan, pa ga zato u cijelosti prihvaća.

Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata, pobliže navedena u točci I. izreke, sukladno odr. čl. 29. st. 2. ZOO.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u točci I. izreke.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, a trošak tužiteljice u iznosu od 13.618,00 kuna odnosi se na nagradu punomoćnika tužiteljice za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora od 19. prosinca 2018., tužbe od 3. lipnja 2019., podnesaka od 16. rujna 2019., 25. kolovoza 2020., 5. listopada 2020. za svaki u iznosu od 1.000,00 kuna, za zastupanje na raspravama 1. listopada 2019., 18. lipnja 2020. i 14. listopada 2020. za svako u iznosu od 1.000,00 kuna, na PDV od 25% u iznosu od 2.000,00 kuna, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT), zatim na trošak financijsko-knjigovodstveno vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 562,00 kune i na presudu u iznosu od 556,00 kuna. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu propisanu odr. čl. 29. st. 2. ZOO koja teče od 14. listopada 2020., kao dana donošenja ove presude. Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Virovitici 14. listopada 2020.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Z.O.U. B. i N., V.

2. OD P. & P., Z.