Supreme Court dismisses appeal on termination of employment due to imprisonment as valid reason for immediate dismissal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment ordering the reinstatement of an employee. The employee argued that his imprisonment prevented him from fulfilling work duties, but the lower court ruled that this constituted a valid reason for immediate termination under labor law. The Supreme Court agreed, holding that the inability to perform work for five months due to imprisonment was an 'especially important fact' justifying dismissal without notice.
Legislator headnote
AI generatedČl. 107. st. 1. Zakona o radu; Čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court established that an employee's inability to perform work duties due to imprisonment constitutes an 'especially important fact' justifying immediate termination of the employment contract.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 531/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. T., P., koga zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u S., protiv tuženika P. i. n. d.o.o. S., koga zastupa punomoćnica N. K.. dipl. prav., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 28. veljače 2003. godine, br. Gž- 117/03, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 10. listopada 2002. godine, br. P-662/02, u sjednici održanoj dana 6. travnja 2006. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja P. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Poništavaju se odluke tuženika o otkazu Ugovora o radu broj 1188/01 od 27. studenog 2001. g. i odluka – odgovor na zahtjev za zaštitu prava broj 1290/01 od 19. prosinca 2001. g. kao nezakonite.
II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad i rasporediti ga na poslove pomoćnog radnika koje je obavljao temeljem Ugovora o radu."
Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu tako što je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.
Tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava uz prijedlog da se drugostupanjska presuda preinači i potvrdi presuda prvostupanjskog suda.
Na reviziju nije odgovoreno niti se je o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.
Revident nije određeno naveo koju je povredu postupka počinio drugostupanjski sud, niti se to može zaključiti iz sadržaja revizije, zbog čega je ovaj sud po službenoj dužnosti ispitao je li u postupku bila učinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92,112/99 i 117/03: dalje ZPP), pa kako je utvrđeno da nije bilo propusta glede zastupanja tužitelja, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U postupku je utvrđeno da je tuženik tužitelju, raspoređenom na radnom mjestu pomoćnog radnika na neodređeno vrijeme, dao izvanredni otkaz ugovora o radu dana 27. studenog 2001. godine na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01; dalje ZR), jer tužitelj zbog odlaska na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od pet mjeseci nije mogao ispunjavati svoje obveze iz ugovora o radu, pa da nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Tužiteljev prigovor protiv otkaza ugovora o radu direktor tuženika je odbio 19. prosinca 2001. godine.
Revident smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer tužitelj nije mogao izvršavati svoje radne obveze iz objektivnih razloga zbog odlaska na izdržavanje zatvorske kazne, što da se ne može podvesti pod razloge za izvanredni otkaz na temelju čl. 107. st. 1. ZR.
Za razliku od prvostupanjskog suda, koji smatra da činjenica odlaska tužitelja na izdržavanje zatvorske kazne nema sama po sebi značaj osobito teške povrede radne obveze, pa se ne može podvesti pod razloge za otkaz po čl. 107. st. 1. ZR, stajalište je drugostupanjskog suda da upravo okolnost što tužitelj nije mogao dolaziti na posao predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog čega su ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz.
Odredbom čl. 107. st. 1. ZR predviđeno je da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, pretpostavke za izvanredni otkaz dvojake su naravi, to su s jedne strane osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a s druge, osobito važne činjenice, s tim da je potrebno u oba slučaja da zbog toga nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema tome, da bi radni odnos mogao prestati izvanrednim otkazom nije nužno da se određeno ponašanje radnika može okarakterizirati kao osobito teška povreda radne obveze, već to mogu biti i druge osobito važne činjenice, kao npr. nemogućnost radnika da kroz duže vrijeme ne ispunjava obveze preuzete ugovorom o radu, što pred poslodavca postavlja problem organiziranja radnog procesa.
Dosljedno izloženom ovaj sud prihvaća pravno stajalište drugostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju nemogućnost tužitelja da obavlja posao u trajanju pet mjeseci radi izdržavanja kazne zatvora predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, pa su osporene odluke tuženika zakonite.
Kako nisu ostvareni revizijski razlozi, na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja je odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 6. travnja 2006. godine
Predsjednik vijeća:
Damir Mratović, v.r.