Supreme Court dismisses appeal against low compensation for delay in enforcement proceedings due to applicant's inactivity.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's appeal against a lower court's decision awarding only 2,500 kuna in compensation for a ten-year delay in enforcement proceedings. While the applicant argued for a significantly higher sum, the court found that the applicant's own prolonged inactivity and failure to propose multiple enforcement assets substantially contributed to the delay. Consequently, the court upheld the lower court's assessment that the awarded compensation was appropriate given the applicant's conduct and the specific debt amount.
Legislator headnote
AI generatedArticles 27 and 28 of the Law on Courts; The right to a trial within a reasonable time allows for compensation, but the amount must be adjusted if the claimant's own inactivity significantly contributed to the delay.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gžzp 30/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja Zavoda, S., zastupanog po punomoćniku Ž. Ć., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv dijela rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-279/10 od 10. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2011.,
r i j e š i o j e:
Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gzp-279/10 od 10. studenoga 2010. pod točkom 2. izreke.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-279/10 od 10. studenoga 2010. pod točkom 1. izreke određeno je da je Općinski sud u Splitu dužan provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Ovrv-4374/00 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana dostave rješenja, točkom 2. izreke predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) kuna dok je točkom 3. izreke naloženo Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke 2. rješenja u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja.
Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom 2. izreke kojim je odmjerena primjerena novčana naknada predlagatelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud u pobijanom dijelu rješenje preinači na način da predlagatelju odredi primjerenu naknadu u iznosu od 28.400,00 kuna.
Žalba je neosnovana.
Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP) na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovrv-4374/00, pozivom na odredbe članaka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, dalje u tekstu: ZS).
Sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio da je postupak u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, računajući od podnošenja ovršnog prijedloga sve do donošenja pobijanog rješenja trajao deset godina, tri mjeseca i dvadeset i tri dana u kojem se razdoblju postupak vodio samo pred prvostupanjskim sudom kojim je poduzimao određene postupovne radnje propisane Ovršnim zakonom („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), međutim, unatoč tome nije postupao dovoljno ažurno te nije poduzimao odgovarajuće mjere kako bi se predmetni postupak za kojeg je zakonom propisana hitnost u postupanju vodio brzo i učinkovito što je uzrokovao nerazumno dugo trajanje postupka koji nije pravomoćno dovršen. Nadalje, utvrđeno je da je predlagatelj svojim postupanjem u znatnoj mjeri doprinio prekomjernoj duljini trajanja ovrhe jer je tek podneskom od 31. ožujka 2010. podnio zahtjev za promjenu sredstva i predmeta ovrhe dok prije toga nije poduzimao nikakve procesne aktivnosti, iako je već u ovršnom prijedlogu mogao predložiti da se ovrha odredi i provede na više sredstava ovrhe.
U žalbenom stadiju postupka nije sporna osnova zahtjeva, niti zaključak suda u pogledu postupanja suda. Sporan je zaključak suda u pogledu doprinosa predlagatelja duljini trajanja postupka pa stoga i visina primjerene novčane naknade koja istom pripada uslijed utvrđene povrede.
U odnosu na žalbene navode predlagatelja valja odgovoriti da je Županijski sud u Splitu pravilno ocijenio da je predlagatelj doprinio trajanju predmetnog ovršnog postupka svojim ponašanjem i to svojom višegodišnjom pasivnosti i nezainteresiranosti za dovršetak ovrhe.
Naime, temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i imajući na umu pravilne zaključke suda u pogledu svih kriterija mjerodavnih za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja i dosuđenje primjerene naknade (postupanje suda, ponašanje predlagatelja te socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj), zaključak je ovog suda da je sud prvog stupnja, suprotno navodima žalitelja, pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 28. ZS-a kada je predlagatelju zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku odredio primjerenu naknadu u iznosu od 2.500,00 kn jer tako određena novčana naknada predstavlja, i po mišljenju ovog suda, primjerenu novčanu naknadu, imajući na umu činjenicu da se ovrha provodi radi naplate iznosa od 5.063,00 kuna te da ovaj vid zaštite ne smije pogodovati težnjama suprotnim njegovoj svrsi.
Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s pravnim pravilnom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) valjalo je odbiti žalbu predlagatelja i riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 9. prosinca 2011.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v. r.