I Kž-551/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 551/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja, Ranka Marijana, Žarka Dundovića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. P., zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ, u vezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi opt. T. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. travnja 2008., br. K-276/07, u sjednici održanoj dana 02. veljače 2010., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Višnju Lončar,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. T. P. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. T. P. za kazneno djelo pokušaj ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 129/00, 51/01 i 76/06, nastavno: KZ), u vezi čl. 33. st. 1. KZ, na način opisan u izreci te presude i na temelju istih zakonskih odredbi, primjenom čl. 57. st. 1. i 4. toč. d) KZ, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. studenog 2007. do 10. travnja 2008.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će trajati do prestanka razloga iz kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to kuhinjskog noža s crnom plastičnom drškom, dužine 31 cm, a oštrice 17 cm, koji će se uništiti po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), optuženik je obvezan naknaditi

I Kž 551/08-3

troškove kaznenog postupka sudu iz čl. 119. st. 2. toč. 6. i 1. ZKP, i to u paušalnom iznosu od 3.000,00 kn te za provedena vještačenja 3.513,52 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. T. P. putem branitelja Đ. Z., odvjetnika iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači oslobođenjem optuženika od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, kod čega je ustrajala i na sjednici vijeća prisutna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Višnja Lončar.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe kako je sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke, prije svega u pogledu otklanjanja mogućnosti da je optuženik postupao u nužnoj obrani ili u prekoračenju iste ili da se radilo o pokušaju ubojstva na mah. Smatra da je utvrđeno kako je ošt. Z. P. svakodnevnim zlostavljanjem i prijetnjama iznuđivao novac od optuženika, te da su prijetnje kulminirale kritičnog dana kada je roditeljima prijetio mesarskom sjekirom i da je neposredno prije inkriminacije, ošt. Z. P. ponovno napao optuženika, koji je u takvoj situaciji imao pravo na nužnu obranu. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što je sud odbio provesti toksikološko vještačenja radi utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti optuženika u vrijeme događaja.

Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize provedenih dokaza, zaključio da je optuženik pristajući da usmrti oštećenika, nasrnuo na njega kuhinjskim nožem i zadao mu ubodnu ranu sa stražnje strane desnog ramena, s ubodnim kanalom od 10 cm, čime je počinio kazneno djelo pokušaj ubojstva, iz čl. 90. KZ u vezi čl. 33. KZ, pri čemu nije postupao u nužnoj obrani, niti u prekoračenju iste, niti se radilo o postupanju na mah, u smislu odredbe čl. 92. KZ, jer to proizlazi iz suglasnih iskaza ispitanih svjedoka; nalaza i mišljenja ispitanih vještaka, te iz materijalnih tragova opisanih i zabilježenih u dokumentaciji koju je sud u dokaznom postupku pročitao i razgledao.

Nije sporno da se u ovom slučaju radi o poremećenim obiteljskim odnosima između opt. T. P. i njegove supruge B. P., kao roditelja i njihovog sina ošt. Z. P., te da je i kritičnog dana došlo do jednog od uobičajenih verbalnih i fizičkih sukoba kada je ošt. Z. P. od svog oca opt. T. P. tražio novac za popravak zuba, kojeg mu ovaj nije mogao odmah dati, te je sukob prestao na intervenciju drugog sina optuženika, M. P.. Međutim, iza toga je uslijedio ponovni sukob optuženika i oštećenika, nakon kojeg oštećenik izlazi krvav iz prostorije govoreći da ga je „Stari“ ubo, a optuženik se pojavljuje s nožem u ruci, te sud pravilno zaključuje da je tom prilikom optuženik počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva u svemu na način opisan u izreci pobijane presude, sa zaključcima koji su logični, uvjerljivi i pravilni, pa ih u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i na njih upućuje žalitelja radi

I Kž 551/08-3

izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Kako je sam optuženik u svom iskazu ustvrdio da je u vrijeme događaja bio „pijan ko letva“ te da se zapravo ne sjeća odakle mu nož i kako je došlo do ozljeđivanja oštećenika, pravilo je sud otklonio mogućnost da optuženik postupa u nužnoj obrani, jer je nesumnjivo kako je od verbalnog i fizičkog sukoba između optuženika i njegove supruge sa njihovim sinom ošt. Z. P. proteklo određeno vrijeme do trenutka kada su se optuženik i oštećenik ponovno našli nasamo u prostoriji iz koje nakon izvjesnog vremena izlazi oštećenik, koji govori da ga je ubo „Stari“, a ovaj se pojavljuje s nožem u ruci. Isto tako, u pravu je prvostupanjski sud da nije bilo elemenata za zaključak o tome da bi optuženik postupao na mah, jer iz nalaza psihijatrijskog vještaka dr. M. H., proizlazi da tempore criminis kod optuženika nije bilo verificirano stanje jake razdraženosti ili prepasti uslijed napada oštećenika.

U odnosu na prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ispravno je prvostupanjski sud odbio provođenje toksikološkog vještačenja radi utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti optuženika u vrijeme događaja, jer je ta okolnost utvrđena u nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, koji upravo na činjenici da je optuženik bio u akutno opitom stanju, temelji svoje mišljenje da su mu mogućnosti shvaćanja djela i upravljanja postupcima bile smanjene u srednjem stupnju.

Iz tih razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud na ispravno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon kad je radnje koje je poduzeo optuženik, pravno označio kao kazneno djelo pokušaj ubojstva, iz čl. 90. KZ, u vezi čl. 33. st. 1. KZ, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je na temelju čl. 382. ZKP, odluku o izrečenoj kazni, te je našao da je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje u skladu s odredbom čl. 56. KZ, utječu na vrstu i mjeru kazne te ih je ispravno cijenio prilikom odmjeravanja kazne.

Ispravno je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti cijenio da je optuženik osoba visoke životne dobi (sedamdeset godina života u vrijeme suđenja), te da nije osuđivan, što ukazuje da je njegov dosadašnji život bio usklađen sa zakonima, te ovaj događaj predstavlja tek jedan izolirani negativni eksces u njegovom životu, čemu je u znatnoj mjeri svojim ponašanjem doprinio i sam oštećenik, te činjenica alkoholiziranosti optuženika, uslijed koje je bio smanjeno ubrojiv u srednjem stupnju, te konačno da su u ovom slučaju izostale bilo kakve štetne posljedice za zdravlja oštećenika. Isto tako, ispravno je ocijenio prvostupanjski sud da u ovom slučaju na strani optuženika nema otegotnih okolnosti.

Stoga se i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, koja je odmjerena primjenom odredbi o ublažavanju kazne, ukazuje kao potpuno primjerena i počinjenom djelu i osobnosti počinitelja, te je opravdano očekivati da će se u ovom slučaju upravo takvom vrstom i visinom kazne ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ.

I Kž 551/08-3

Prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, iz čl. 76. st. 1. KZ, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da je ista ispravna i utemeljena na potpuno i ispravno utvrđenom činjeničnom stanju, pa se u tom dijelu žalitelja upućuje na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

Isto tako, ispravno je prvostupanjski sud izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, iz čl. 80. KZ, jer nema sumnje da je od optuženika trebalo oduzeti nož, kao sredstvo kojim je ovo kazneno djelo počinjeno.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP, žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 02. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.