Rev-2152/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2152/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. od Š. iz T., ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u R., protiv tuženika A. R. od I. iz T., ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., radi utvrđenja prava vlasništva, i u pravnoj stvari protutužbe, radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-681/11-2 od 4. ožujka 2013. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-66/10-18 od 15. listopada 2010., u sjednici održanoj 4. travnja 2017.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj A. R. suvlasnik nekretnine označene kao k.č. br. 2651/3 upisane u zk. ul. br. 1379 k.o. K. u 120/240 dijela, pa je tužitelj-protutuženik A. M. dužan trpjeti upis tog prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi na teret svog suvlasničkog dijela.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Prihvaća se žalba tužitelja-protutuženika A. M. te se preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu posl.br. P-66/10-18 od 15. listopada 2010. godine te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja A. R. koji glasi:

Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj A. R. suvlasnik nekretnine k.č.br. 2651/3 upisane u zk. ul. 1379 k.o. K. u 120/240 dijela pa je tužitelj-protutuženik A. M. dužan trpjeti upis tog prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi na teret svog suvlasničkog dijela.

Nalaže se protutužitelju A. R. da protutuženiku A. M. naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 6.867,00 kn kao i trošak žalbe od 1.547,50 kuna sve u roku od 8 dana.

Žalba tuženika-protutužitelja A. R. protiv st. II. izreke prvostupanjske presude (odluke o parničnom trošku) odbija se kao neosnovana."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, dalje: ZPP) u kojoj predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu te tuženiku dosudi trošak parničnog postupka.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu. Traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju i to:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a vijeće revizijskog suda sastavljeno od pet sudaca odbacit će kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ako u njoj ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iako tuženik u reviziji navodi da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizija po svom sadržaju ne predstavlja reviziju sastavljenu u smislu te zakonske odredbe.

Naime, tuženik nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, niti je određeno naveo razloge zbog kojih bi neko pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP-a.

Kako, stoga, podnesena revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 4. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.