I Kž-226/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 226/2017-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Senke Klarić- Baranović i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. R. Š., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 8. veljače 2017. godine, br. K-25/14, u sjednici održanoj 17. svibnja 2017. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. R. Š. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu, presudom od 8. veljače 2017. godine, br. K-25/14, proglasio je krivom opt. R. Š. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškim ubojstvom u pokušaju iz čl. 91. toč. 4. u vezi čl. 33. st. 1. KZ/97 i na temelju čl. 91. toč. 4. uz primjenu čl. 33. st. 2. KZ/97 za ovo kazneno djelo utvrdio joj je kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i šest (6) mjeseci i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 i na temelju čl. 311. st. 2. KZ/97 utvrdio joj kaznu zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci, a na temelju čl. 62. st. 1. KZ/97 uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine, na koju je osuđena presudom koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 9. rujna 2014. godine, br. K-18/12-141 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2015. godine, br. I Kž-683/14-5, zbog kaznenog djela protiv života i tijela, poticanja na teško ubojstvo iz čl. 91. toč. 4. u vezi čl. 37. st. 2. KZ/97 i uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ/97 optuženica je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam (8) godina.

I Kž 226/2017-4

Na temelju čl. 62. st. 1. KZ/97 optuženici se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 8. siječnja 2014. godine do 7. siječnja 2017. godine, a na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u ovom kaznenom postupku od 18. listopada 2012. godine do 7. siječnja 2014. godine, te od 7. siječnja 2017., pa nadalje.

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. T. B. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženica je obvezana na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 44.608,59 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, te na platež troškova obrane po postavljenom branitelju D. Š., o čijoj će se visini donijeti posebno rješenje.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženici utvrde strože pojedinačne kazne zatvora i da ju se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženica se žali po branitelju D. Š., odvjetniku iz V. i osobno (dva podneska) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem. Predlaže ukidanje istražnog zatvora.

Optuženica je osobno podnijela i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

U žalbi podnesenoj po branitelju optuženica ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, parafrazirajući zakonski tekst te odredbe, ali ne obrazlažući u čemu nalazi da bi navedena postupovna povreda bila ostvarena, dok u osobno podnesenoj žalbi samo u uvodu ističe taj žalbeni osnov, ali ga ne obrazlaže.

Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženica, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude, optuženica osporava provedene dokaze, a time i zaključak prvostupanjskog suda da je počinila inkriminirano kazneno djelo.

I Kž 226/2017-4

Prije svega, osporava pokušaj davljenja i to izostankom strangulacijske brazde i pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine prof. dr. J. Š., te na izostanak drugih dokaza, konopca, kamena i pištolja koji nisu pronađeni tijekom očevida.

Protivno žalbenim navodima, sve provedene dokaze treba sagledati u njihovoj ukupnosti, kako je to cijenio prvostupanjski sud i tada je osnovan zaključak da je optuženica pokušala lišiti života oštećenika upravo na utvrđeni način.

Naime, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije za oštećenika isti je zadobio ozljede na lijevoj strani glave u području sljepoočnice, ranu ravnih rubova dugu 15 mm ispred koje je blago crveni obruč oguljotine širine do 2 mm, a iza rane je nešto svjetliji obruč oguljotine širine do 6 mm, u širem području vanjskog kuta lijevog oka svježi krvni podljev nepravilnih rubova, iznad lijeve uške je nakupina ogrebotina i oguljotina djelomično pokrivena krastama, ukupne dužine od 40 mm i širine do 10 mm, na lijevom licu dvije ogrebotine od 15 i 5 mm, na prednjoj strani vrata iznad hrskavice grla okruglastu ogrebotinu promjera do 5 mm, a na desnoj strani vrata približno na sredini ispod desnog kuta donje vilice ozljedu u vidu jedva primjetnog skupa usporednih ogrebotina međusobno udaljenih manje od 1 mm, koje zajedno pokrivaju približno okruglastu površinu promjera 10 mm. Navedene ozljede su i fotografirane prilikom pregleda, pa stoga nema sumnje u njihovo postojanje.

Oštećenik je iskazao da dok je spavao na spuštenom sjedalu u vozilu, da se prenuo i osjetio stezanje konopca oko vrata, koji je zatezala optuženica. Uspio je povući konopac koji je pukao međutim, već u slijedećem trenutku osjetio je udarac tupim predmetom u lijevu sljepoočnicu od čega ga je oblila krv.

Dakle, upravo konstatirane povrede prilikom pregleda oštećenika potvrđuju njegov iskaz, pa nije odlučno što konopac, kamen i pištolj za koji oštećenik tvrdi da mu je optuženica njime prijetila, nisu nađeni na licu mjesta. Posebno kada se uzme u obzir da optuženica bježi s mjesta događaja nakon što je oštećenik izašao iz vozila i potrčao prema cesti da potraži pomoć.

Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da zaustavi vozila, stao mu je autobus i vozač S. Z., saslušan kao svjedok, je u iskazu potvrdio da je glava oštećenika bila okrvavljena, rekao mu je da ga ženska osoba hoće ubiti, a spominjao je kamen i pištolj. Vidio je da je muškarac bio preplašen. Osim toga, prilikom očevida na licu mjesta obavljenog po PU Ljubljana utvrđeno je da je sjedalo vozača bilo spušteno, a u unutrašnjosti automobila nađene su crvene mrlje, jedna na unutarnjoj tapeti vozačevih vrata, a druga na navlaci volanskog obruča, što potvrđuje navode oštećenika da je udaren u vozilu, za razliku od obrane optuženice koja je tvrdila da je oštećenika udarila ciglom izvan vozila, braneći se od njegova pokušaja da ju siluje. Međutim, očevidom ta cigla o kojoj govori optuženica nije nađena, kao niti kamen o kojem govori optuženik. Nije logično da bi optuženica odnijela ciglu kojom se pokušala obraniti od oštećenika, kako tvrdi, ali je životno i logično da je sklonila kamen kojim ga je udarila kako oštećenik to opisuje.

U takvoj konstelaciji dokaza koje prvostupanjski sud cijeni u njihovoj ukupnosti, nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine prof. dr. J. Š. nema onaj značaj koji mu pridaje žalba.

I Kž 226/2017-4

Vještak prof. dr. Š. navodi da ozljede na vratu oštećenika ne upućuju na zaključak o davljenju, a sve zbog izostanka karakteristične brazde, međutim, vještak je dozvolio da je moguće da je oštećeniku bio prebačen konopac preko glave do predjela vrata, ali da zbog nedostatka pritiska od toga nisu nastale ozljede.

Stoga prvostupanjski sud osnovano zaključuje da tim nalazom nije isključena verzija događaja dana po oštećeniku, prema kojoj je osjetio stezanje konopca u predjelu vrata, ali da od toga nisu nastale ozljede u vidu karakteristične brazde, što je vještak i dozvolio, kada je saslušan na raspravi, a koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

U odnosu na ozljede glave vještak je naveo da su mogle nastati jednim udarcem tupotvrdog predmeta, moguće i kamena ili cigle pa i u vozilu, dakle, na način kako to opisuje oštećenik, a što je potvrđeno i očevidom na licu mjesta, budući je krv nađena unutar vozila.

Optuženica u žalbi podnesenoj po branitelju nastoji relativizirati utvrđenje prvostupanjskog suda da je prethodno omamila oštećenika lijekovima koji sadrže dijazepan i mirtazapin, što je nađeno u krvi oštećenika, a što nije sastojak lijekova koje oštećenik troši. Radi se o lijekovima koji mogu dovesti do pojačavajućeg depresivnog utjecaja na središnji živčani sustav, sniziti tlak, pogotovo kod osobe koja inače uzima lijekove za sniženje krvnog tlaka, kao oštećenik.

Iako je koncentracija bila mala, bila je dovoljna da oštećenika omami, o čemu je iskazivala vještakinja za toksikologiju i alkoholometriju mag. G. K., a čime potvrđuje i iskaz oštećenika da mu se cijelo vrijeme u tijeku vožnje sa optuženicom spavalo. Žalba nastoji učiniti vjerojatnim da je oštećenik uzimao A. ili slične supstance, međutim, ta je mogućnost isključena uvidom u njegov zdravstveni karton iz kojeg je utvrđeno da mu unatrag tri mjeseca nisu propisivani lijekovi koji sadrže supstance nađene u krvi oštećenika kritične zgode. S obzirom na snažnu građu oštećenika koju žalba apostrofira, očigledno je da je upravo iz tog razloga oštećenika trebalo omamiti kako ne bi pružao otpor, a nije neživotno da je, uslijed postupka optuženice, u situaciji u kojoj se našao u konačnici bio prestrašen, o čemu je svjedočio i vozač autobusa koji mu je na cesti stao. Očigledno da fizička konstitucija ne utječe na psihičko stanje čovjeka, koji se iz sna probudio osjetivši konopac oko vrata, nakon čega biva udaren kamenom u glavu i prijeti mu se pištoljem, pa je žalba optuženice u tom dijelu promašena.

U pravu je žalba kada navodi da je pitanje motiva zbog kojih je oštećenik išao u Španjolsku, a radi se o navodno velikom nasljedstvu, dubiozno međutim, lakovjernost je osobina koju iskorištavaju osobe koje se bave poslovima kao optuženica, predstavljajući se kao "vidovnjakinja R. po božjoj strani", o čemu je iskazivao oštećenik, a potvrdila i sama optuženica navodeći da je "davala usluge savjetovanja" putem telefonskih kontakata na koji način je i upoznala oštećenika.

Upravo ta lakovjernost je i uvjetovala podizanje kredita od 18.000,00 EUR za put u Španjolsku po nasljedstvo, što je optuženica znala i priznala u prvoj obrani i taj novac je i bio razlog za postupanje optuženice, sve s ciljem da se domogne tog novca.

I Kž 226/2017-4

Stoga prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je optuženica postupala s ciljem da oštećenika usmrti i da je pri tome postupala iz koristoljublja, što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

Pri tome prvostupanjski sud osnovano ne prihvaća obranu koju sada ponavlja i u žalbi da ju je oštećenik pokušao silovati, budući u tom pravcu nije raspolagao niti jednim dokazom, pa čak niti indicijem.

U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave, nesporno je utvrđeno da je optuženica posjedovala putovnicu s podacima bivšeg supruga, preko čije fotografije je nalijepila svoju i osnovan je zaključak da ju je namjeravala upotrijebiti u slučaju potrebe, jer je već ušla u Republiku Sloveniju, pa ju dakle, nije slučajno imala kod sebe.

U obrani pred istražnom sutkinjom u Ljubljani optuženica je također navela da je razmišljala da si napravi novu putovnicu, ali je na suprugovu nalijepila svoju fotografiju, s obzirom da je veličina odgovarala, očigledno zbog daljnje uporabe.

Neosnovano se u žalbi tvrdi da se radi o neprikladnom sredstvu, budući je prvostupanjski sud neposrednim opažanjem utvrdio da pri površnom pregledu preinaka nije upadljiva, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

S obzirom na sve navedeno činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da izrečena kazna nije adekvatna težini kaznenih djela.

Navodi da je optuženica kazneno djelo na štetu T. B. počinila nakon što je već protiv nje bila potvrđena optužnica zbog kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo na štetu njenog ondašnjeg supruga A. M.. Za zaključiti je da se kod optuženice radi o krajnjoj bezobzirnosti i bešćutnosti, jer se ne libi oduzeti ljudski život kako bi došla do koristi za sebe.

U navedenom je državni odvjetnik u pravu međutim, činjenica ranije osuđivanosti je cijenjena optuženici kao otegotna okolnosti i valorizirana u dovoljnoj mjeri, te je uz ostale okolnosti našla odraza u utvrđenim i izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud cijenio da je kazneno djelo teškog ubojstva ostalo u pokušaju, što je zakonski uvjet za ublažavanje kazne.

Stoga po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema osnova za strože kažnjavanje, ali niti za blaže, odnosno oslobođenje od kazne koje se predlaže u žalbi optuženice, jer se za to nisu stekli uvjeti pa stoga nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni.

Upravo izrečena kazna zatvora je po stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, primjerena pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela i njome će se ostvariti svrha kažnjavanja predviđena zakonom.

I Kž 226/2017-4

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđena povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. svibnja 2017.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.