Revr-1921/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1921/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-1021/10-2 od 5. svibnja 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1004/09-8 od 14. prosinca 2009., u sjednici održanoj 21. travnja 2015.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 23.647,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u presudi (t. I. izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.920,00 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.230,00 kn odbijen kao neosnovan (t. II. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.000,00 kn, kao neosnovan (t. III. izreke)

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari (t. I. izreke) te je djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je sadržana odluka o troškovima postupka (t. II. izreke) na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.690,00 kn dok se u preostalom dijelu za iznos od 1.230,00 kn zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predlaže preinačiti pobijanu i prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Revizija tuženice nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 392.a st. 2. ZPP).

Predmet ovog spora je isplata dodatka na posebne uvjete rada u visini od 30% na temelju čl. 35. i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 92/04, 141/04 i 150/04: dalje- KU/04) za odrađene prekovremene sate u razdoblju od veljače 2006. do kolovoza 2008., na radnom mjestu pravosudnog policajca u Okružnom zatvoru u P..

U postupcima pred nižestupanjski sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen kao državni službenik u Okružnom zatvoru u P. u zvanju pravosudnog policajca,

- da je koeficijent složenosti poslova njegovog radnog mjesta 1,00 te da mu prema rješenju Ministarstva pravosuđa RH od 29. ožujka 2004. pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 30 %,

- da je tužitelj ostvario prekovremene sate rada za koje mu je tuženica isplatila naknadu bez dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje,

- da je tužitelj prekovremene sate rada prikazane u izračunu tuženika ostvario na istom radnom mjestu na kojemu je ostvario redovni rad za koji mu je isplaćen dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi ocijenili su osnovanim tumačenjem rješenja o rasporedu tužitelja od 29. ožujka 2004. te odredaba čl. 35. st. 1. i čl. 39. KU/04 na način da državni službenici imaju pravo na dodatak na plaću za uspješnost u radu i posebne uvjete rada s tim da im taj dodatak pripada na ukupnu naknadu za rad- bez obzira radi li se o radu u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radu kao i da službeniku, neovisno o ostalim dodacima na plaću, prema čl. 39. KU/04 pripada i dodatak od 30% na plaću za prekovremeni rad koji mu je tuženica dužna isplatiti, jer bi se u protivnom redovni i prekovremeni rad, iako obavljeni u istim uvjetima rada, različito vrednovali na štetu tužitelja.

Tuženica smatra da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe KU/04, Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05, 107/07 i 27/08-dalje:ZDS), Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 109/03), Uredbe o posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 72/04 i 58/08) te u reviziji postavlja materijalnopravna pitanja koja glase:

1. Ima li tužitelj, koji je državni službenik, pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća?

2. Imaju li državni službenici i namještenici pravo na isplatu posebnih dodataka na plaću ako takvi dodaci nisu izričito propisani Kolektivnim ugovorom koji je mjerodavan za određeno razdoblje, odnosno, može li se nedostatak odgovarajućih odredaba KU/04 nadomjestiti priznanjem prava na posebne dodatke državnim službenicima ekstenzivnim tumačenjem postojećih odredaba KU/04?

Obrazlažući važnost postavljenog materijalnopravnog pitanja ističe da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje te da se može očekivati da bi drugostupanjski sudovi o tom pitanju mogu imati različita shvaćanja, zbog mogućnosti različitog tumačenja odredaba Kolektivnog ugovora i s njim u vezi zakonskih odredaba.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da riječ je o pitanjima o kojima se može očekivati različita praksa drugostupanjskih sudova.

U tumačenju važećih spornih odredaba KU/04 valja poći od općeg pravila iz čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05-dalje: ZR), koje pravilo se primjenjuje na temelju odredbe čl. 2. st. 2. ZDS i glasi: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

S obzirom da je tužitelj državni službenik na njegov radnopravni status valja primijeniti odredbe čl. 108. i čl. 112. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj 27/01), koje su u spornom razdoblju ostale na snazi na temelju prijelaznih i završnih odredaba čl. 144. st. 1. i st. 2. ZDS i to sve do donošenja posebnog zakona kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i do donošenja uredaba kojima će se urediti klasifikacija radnih mjesta i namještenika. Uz navedene zakonske odredbe na snazi su ostali i provedbeni propisi doneseni na temelju tih odredaba pa tako i Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 74/02, 81/06 i 58/08-dalje: Uredba) koja u čl. 4. poslovima u posebnim uvjetima rada smatra i „poslove ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u Upravi za zatvorski sustav“.

Prema odredbi čl. 35. KU/04 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci pak na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada, druga uvećanja plaće.

Odredbom čl. 39. KU/04 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika, između ostalog, uvećati i za prekovremeni rad 50% te je izričito određeno da se dodaci iz čl. 39. st. 1. KU/04 međusobno ne isključuju.

Kolektivnim ugovorom nije bilo izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredbe Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Takva odredba unesena je tek u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU/08) čijom odredbom čl. 44. st. 3. je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Iz sadržaja citiranih odredbi Zakona i KU/04 proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu u drugoj smjeni (čl. 39. KU/04).

Dakle, ako tužitelj po KU/04 ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom mu rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad. Iako je takav način obračuna proizlazio i iz propisa koji su vrijedili do stupanja na snagu KU/08, dilema oko takvog načina obračuna konačno je razriješena donošenjem novog KU/08: njime je samo izričito određen takav (već postojeći) način obračuna dodatka na plaću.

Prema tome, polazeći od činjenice da je tužitelju, osim prava na uvećanje plaće po KU/04, rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Puli od 29. ožujka 2004., u tom smislu priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 30% po osnovi rada na poslovima sa posebnim uvjetima rada, proizlazi da je tužitelj kao državni službenik imao pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada i u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća.

Državni službenici i namještenici imaju, dakle, pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću ako takvo pravo proizlazi iz pojedinačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto službenika, pravilnika o radu, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakona.

S obzirom da tuženica nije vršila obračun plaće tužitelju na opisani način, a da visina neisplaćene plaće nije sporna, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo.

Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, o reviziji tuženice odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. travnja 2015.

Predsjednik vijeća

Ivan Mikšić, v. r.