Legislator Case Law & Legislation
Rev-151/2003-2 AI generated

Court dismisses appeal in insurance claim where agreed sum is not revalued for inflation under contract terms.

Case Number Rev-151/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against a final judgment that rejected their claim for damages exceeding the insured sum. The lower courts correctly applied contract terms stating the insured amount is independent and non-revalued for inflation, noting that later clauses allowing revaluation do not apply retroactively. Consequently, the court upheld the decision that the plaintiffs could only recover the specific sum agreed upon in the insurance policy.

Legislator headnote

AI generated

čl. 17. st. 5. Pravila za osiguranje od automobilske; čl. 394. ZOO; čl. 902. ZOO; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: The insured sum in an extended liability policy is independent and not subject to revaluation for inflation, and subsequent contractual clauses permitting revaluation cannot be applied retroactively to claims arising before their adoption.

Keywords

AI generated
insurance contract insured sum inflation revaluation retroactive effect damages claim contractual terms supreme court

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-151/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr.sc. Andrije Erakovića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. i I. P., obje iz V., zastupani po punomoćnici G. K., odvjetnici iz P., protiv tuženice C. o. d.d. Zagreb, Filijale P., zastupane po punomoćnici E. O.-P., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 26. kolovoza 2002. godine broj Gž-3336/00-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 24. kolovoza 2000. godine broj P-1299/96-74, u sjednici održanoj dana 5. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tužitelji su odbijeni s tužbenim zahtjevom, kojim su tražili da im tuženica isplati na ime naknade štete iznos od 115.329,55 kn sa kamatom kako je to specificirano izrekom prvostupanjske presude, te su nadalje odbijeni sa zahtjevom na ime naknade štete u iznosu od 175,00 kn na ime fizioterapeutskih usluga i iznosom od 243,60 kn na ime bolničkih posjeta.

Istom presudom naloženo je II-tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.616,70 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog trošak odbijen kao neosnovan. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužitelji traže u ovoj parnici naknadu štete, koja je nastala u prometnoj nesreći dana 18. lipnja 1990. godine iz osnova proširenog ugovornog osiguranja po tzv. "B" kombinaciji.

Utvrđeno je, da je sporna šteta bila osigurana policom osiguranja od 25. kolovoza 1988., koja je važila do 25. kolovoza 1990. godine, da je osigurana svota po toj polici iznosila 4,000.000 HRD, odnosno, sada 4.000,00 kn i da su tužitelju u predmetu prvostupanjskog suda broj P-955/93 iscrpili svotu osiguranja.

Uvidom u Pravila za osiguranje od automobilske od 1. siječnja 1986. godine i to naročito u odredbu čl. 17. st. 5. je utvrđeno, da je svota osiguranja za prošireno osiguravajuće osiguranje samostalna i neovisna o svoti osiguranja za temeljno osiguranje, a njena je visina utvrđena svotom osiguranja u polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

Nižestupanjski sudovi su nadalje uvidom u Policu osiguranja od 25. kolovoza 1988. godine i Uvjete osiguranja, koji su sastavni dio Police osiguranja utvrdili, da nema ugovorne odredbe po kojoj bi se mogla osigurana svota navedena u Polici osiguranja revalorizirati s obzirom da ugovorena svota osiguranja zbog inflacije ne pokriva osiguranu štetu.

S obzirom na primjenu navedenih ugovornih odredaba za osiguranje sporne štete i odredbu čl. 394. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), koja ne predviđa revalorizaciju novca zbog umanjene vrijednosti novca, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili prigovor tuženika o ograničenoj svoti osiguranja i tužitelje odbili s tužbenim zahtjevom za naknadu štete koja prelazi ugovorenu svotu osiguranja iz Police osiguranja (čl. 902. ZOO).

Nižestupanjski sudovi su pravilno postupili kada nisu prihvatili navode tužitelja, da se kasnije izmjene uvjeta osiguranja, po kojima je predviđena revalorizacija osigurane svote, ne mogu primijeniti u ovom slučaju budući da kasnije odredbe ugovornog osiguranja nemaju retroaktivno djelovanje.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. ožujka 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.