Revt-77/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 77/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Branka Hrvatina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz V., kojeg zastupaju punomoćnici Z. M. i P. T., odvjetnici u S., protiv tuženika „J.“ R., kojeg zastupa punomoćnik R. P.-I., odvjetnica u S., radi poništenja odluke i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2004., br. Pž-2122/04-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 19. studenoga 2003., br. P-1129/03, u sjednici održanoj dana 2. veljače 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2004., br. Pž-2122/04-2 potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Splitu od 19. studenoga 2003., br. P-1129/03, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništava odluka o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelja koja mu je priopćena obaviješću tuženika br. M-54510 od 31. siječnja 2003., pa je dužan tuženik u roku od 8 dana vratiti tužitelja na rad na radno mjesto mladića sobe, odnosno drugo mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti.

Tuženik je dužan u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak.“.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude sudova nižeg stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje.

Bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u nastavku teksta: ZPP) revident nalazi u tome što pobijana presuda „glede odlučnih činjenica ne sadrži valjane razloge, odnosno ne sadrži nikakve razloge“.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem pobija sve revizijske navode sa prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Ispitujući pravilnost pobijane presude ovaj je sud ocijenio da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka ovaj sud, primjenom odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovan niti u reviziji navedeni razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer je obrazloženje drugostupanjske presude, koja sadrži ocjeni svih žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja, jasno i potpuno, te u skladu sa stanjem spisa.

Zato pobijana presude nema nedostataka pa je njezinu pravilnost moguće ispitati.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se utvrdi da mu obaviješću tuženika od 31. siječnja 2003., br. M-54510 nije prestao ugovor o radu na određeno vrijeme koji je sklopio sa tuženikom, te da ga se slijedom toga vrati na radno mjesto mladića sobe, odnosno drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi.

Sudovi nižeg stupnja, nakon provedenog postupka, utvrdili su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme od 22. svibnja 2001., br. M-54510 i to za obavljanje poslova mladića sobe;

- da je takav ugovor sklopljen radi popune posade broda, a s ugovorenim prestankom takvog ugovora kada tuženik – poslodavac više ne bude imao potrebu za popunjavanjem tog radnog mjesta na brodu;

- da je tuženik dostavio tužitelju pisanu obavijest od 31. siječnja 2003. o tome da je prestala potreba za popunjavanjem radnog mjesta – mladić sobe, zbog čega prestaje i ugovor o radu na određeno vrijeme koje su stranke sklopile 22. svibnja 2001.;

- da je tuženik 7. travnja 2003. objavio oglas o potrebi popunjavanja radnog mjesta mladić sobe, dakle radnog mjesta na kojemu je, do 31. siječnja 2003. radio tuženik. Na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev, zbog čega nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odredba čl. 10. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/2001

– u nastavku teksta ZOR), u sadržaju koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, te spornog prestanka radnog odnosa, dopušta sklapanje takvog ugovora kod kojeg radni odnos prestaje istekom roka koji je utvrđen konkretnim ugovorom.

Takvo trajanje rada na određeno vrijeme, osim što se može utvrditi kalendarski – navođenjem točno određenog datuma, može se utvrditi – odrediti i opisno.

U konkretnom slučaju rok trajanja radnog odnosa na određeno vrijeme utvrđen je ugovorom tako da ugovor o radu prestaje nastupom određene okolnosti na strani poslodavca i to prestankom potrebe za kompletiranjem posade, odnosno prestankom potrebe za radom tužitelja na radnome mjestu mladića sobe.

Kako je u konkretnom slučaju došlo do ostvarenja ugovorom utvrđenog uvjeta, to je dopisom od 31. siječnja 2003. tuženik valjano obavijestio tužitelja o prestanku njegovog radnog odnosa utemeljenog na ugovoru o radu na određeno vrijeme.

Razlog koji tužitelj ponavlja u revizijskim navodima, da takav uvjet nije ostvaren jer je u trenutku navedene obavijesti, a i nadalje postojala potreba za popunjavanjem posade i radom tužitelja na radnom mjestu mladića sobe, pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi. Naime, pored utvrđenih činjenica da je obavijest o prestanku potrebe za njegovim radom, tužitelju dostavljena 31. siječnja 2003., a novi oglas s potrebom popunjavanja posade objavljen u tisku 7. travnja 2003., pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da vremensko razdoblje između ta dva događaja jest takovo da se radi o novoj potrebi za radom na istom radnom mjestu.

Dakle, u konkretnom slučaju najprije je došlo do prestanka potrebe za popunjavanjem posade (nastup okolnosti za koju je vezano trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme), a time i do zakonitog prestanka radnog odnosa tužitelja, a tek potom do nove potrebe za novim popunjavanjem posade.

Zbog datih razloga utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a niti razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 2. veljače 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.