Rev-x-92/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 92/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. i I. B., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. H. d.o.o. kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2778/07 od 20. studenoga 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5724/94 od 30. ožujka 2007. u dijelu izreke pod I. i II., u sjednici održanoj 24. veljače 2009.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika se djelomično prihvaća te se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2778/07 od 20. studenoga 2007. i presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5724/94 od 30. ožujka 2007. preinačuju u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate na iznos od 115.665,00 kn (u izreci prvostupanjske presude pod I.) i sudi:

Tuženik Z. H. d.o.o. je dužan tužiteljima Ž. B. i I. B. platiti zatezne kamate na iznos od 115.665,00 kn po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počevši od 30. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007., a nakon toga od 1. siječnja 2008. do isplate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5%-tnih poena, sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 115.665,00 kn za vremensko razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. ožujka 2007.

II. U ostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Tuženik G. k. g. d.o.o., iz Z., dužan je platiti I-tužitelju Ž. B. i II-tužiteljici I. B., oboje iz Z., iznos od 115.665,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- od 30. srpnja 1991. godine do 21. listopada 1993. godine po kamatnoj stopi utvrđenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate (NN 53/91),

- od 22. listopada 1993. godine do 03. veljače 1994. godine po kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 95/93),

- od 04. veljače 1994. godine do 10. ožujka 1994. godine po kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 8/94),

- od 11. ožujka 1994. godine do 22. ožujka 1994. godine po kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 19/94),

- od 23. ožujka 1994. godine do 29. lipnja 1994. godine po kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 22/94),

- od 30. lipnja 1994. godine do 07. svibnja 1996. godine po kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 50/94),

- od 08. svibnja 1996. godine do 10. rujna 1996. godine po kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 36/96),

- od 11. rujna 1996. godine do 30. lipnja 2002. godine po kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96),

- od 01. srpnja 2002. godine pa nadalje do isplate, po kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Odbija se žalba tuženika Z. H. d.o.o. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5724/94 od 30. ožujka 2007. godine u pobijanom dijelu pod st. I. i II. izreke presude."

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je samo djelomično osnovana.

Neosnovano prigovara revident da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 212. toč. 4. i čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP). Revident smatra da je u tijeku postupka došlo do prestanka prvobitno tužene pravne osobe, pa da je nakon toga u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku.

U postupku je utvrđeno da je tuženik G. k. g. d.o.o. 2. siječnja 2007. promijenio tvrtku i da od tog dana posluje pod novim imenom Z. H. d.o.o. Prema odredbama čl. 11. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 i dr.) tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu, a sve promjene tvrtke se upisuju u trgovački registar – kao što je i u ovom predmetu bio slučaj. Time nije promijenjen identitet tuženika.

Posebno, treba dodati da se, ukoliko bi se radilo o pogrešci u pisanju u odnosu na naziv tuženika (pogrešno ime tvrtke), to može ispraviti u svako doba (čl. 342. ZPP).

Zbog toga nisu osnovni prigovori revidenta u tom pravcu.

Također, neosnovano revident prigovara da bi u drugostupanjskom postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da nema razloga o odlučnim činjenicama. U obrazloženju drugostupanjske presude su jasno izneseni razlozi u odnosu na sve odlučne činjenice, a ocijenjeni su i svi žalbeni razlozi koji su od odlučnog značenja. Zbog toga se pravilnost i zakonitost odluke mogu sa sigurnošću ispitati.

Prema tome nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom premetu je riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog uništenih i oštećenih stvari u stanu tužitelja u požaru 29. srpnja 1991. nastalog u svezi s izvođenjem radova na zgradi u kojoj se nalazi stan – za koje je tuženik bio naručitelj. Prema odredbi čl. 207. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja nastane u svezi s izvođenjem tih radova.

Kako je u postupku utvrđeno da je do požara, a time i do štete tužiteljima, došlo u vezi s izvođenjem radova za koje je tužitelj bio naručitelj, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZOO smatrajući da tuženik kao naručitelj odgovara za predmetnu štetu tužiteljima.

Također, treba reći da dio revizijskih navoda sadrži prigovore pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima u odnosu na oštećene ili uništene stvari. Na takve navode treba odgovoriti da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revidentovi navodi u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Konačno, neosnovano prigovara revident odluci o troškovima, jer su u tom dijelu nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP.

Međutim, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete kad su na taj iznos dosudili zakonske zatezne kamate počevši od 30. srpnja 1991. (od prvog dana nakon dana nastanka štete).

Naime, u ovom predmetu je riječ o naknadi nenovčane materijalne štete koja se odmjerava prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 189. st. 2. ZOO). Zatezne kamate na naknadu nenovčane materijalne štete, dosuđene u novcu u vrijeme presuđenja, teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojima je visina naknade određena. Zbog toga i na dosuđeni iznos naknade štete u ovom predmetu (u izreci prvostupanjske presude pod I.) zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude – 30. ožujka 2007.

Iz tih razloga na temelju čl. 395. st. 1. ZPP je odlučeno kao u izreci pod I., a na temelju čl. 393. ZPP kao u izreci pod II.

U Zagrebu, 24. veljače 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.