Gž Ovr-572/2018-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-572/2018-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KTD V.Ž. d.o.o. iz N. V., OIB:.., protiv ovršenika Ž. I., G., OIB:..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj Ovrv-288/2017-3 od 21. studenoga 2017., dana 22. listopada 2018.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci - Stalna služba u Crikvenici poslovni broj Ovrv-288/2017-3 od 21. studenoga 2017. uz istovremeni ispravak datuma u uvodu rješenja, redak četvrti odozgo tako da umjesto "16. studenoga 2017." ima pisati "21. studenoga 2017.".

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu dostavljen tom sudu 27. listopada 2017. kao nedopušten.

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnio javnom bilježniku J. T. i to protiv ovršenika Ž. I. sa prebivalištem prijavljenim u stranoj državi, članice Europske unije (Nj). Navodi da su javni bilježnici dužni donijeti rješenje o ovrsi protiv ovršenika ako je ovršenik strana fizička osoba, iako nije naveden osobni identifikacijski broj (dalje OIB) u ovršnoj ispravi budući da Ovršnim zakonom nije zabranjeno pokretanje ovrhe protiv stranih fizičkih osoba za koju ovrhovoditelj ima OIB, pa smatra da je prijedlog za ovrhu valjalo podnesen javnom bilježniku.

Navodi da ovrhovoditelj nije obaviješten o proglašenju javne bilježnice nenadležnom, te nije bio obaviješten da je predmet dostavljen sudu. Ovrhovoditelj smatra da je javna bilježnica temeljem odredbe čl. 278. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) dužna odlučiti o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i onda ako ovršenik je strana fizička osoba, i ako nije naveden OIB u ovršnoj ispravi. Budući da OZ-om nije zabranjeno pokretanje ovrhe protiv strane fizičke osobe za koju ovrhovoditelj ima OIB, mišljenja je kako je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu od 14. rujna 2017. valjano podnesene javnom bilježniku o čemu je sud trebao donijeti mišljenje po odlučivanju o prigovoru stvarne nenadležnosti javnog bilježnika.

Pored toga smatra da je sud bio dužan ispitati dostavljne presude Suda Europske unije broj C-484/15 i C-551/15 i pozvati ovrhovoditelja da se očituje o uloženim prigovorima stvarne nenadležnosti a potom po službenoj dužnosti ili po prigovoru ovrhovoditelja odlučiti da nije nadležan za odlučivanje i proslijediti spis predmeta višem sudu radi donošenje odluke o stvarnoj nadležnosti. Vezano za dostavljne presude Suda Europske unije navodi kako predmetnim presudama nije utvrđena nenadležnost javnih bilježnika za donošenje rješenje o ovrsi protiv stranih osoba.

Navedenim presudama ocjenjivana je nadležnost javnih bilježnika za provođenje rješenja o ovrsi kao Europskog ovršnog naslova, ako protiv njega nije podnesen prigovor. Nadalje navodi kako se javni bilježnik pogrešno poziva na svoju nenadležnost temeljem zaključka presude Europskog suda koji navodi da se odluke javnog bilježnika ne mogu smatrati sudskim odlukama u smislu Uredbe 1215/2012, odnosno (Uredbe EU parlamenta i vijeća 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima), odnosno kako se na temelju predmetne Uredbe ne mogu provesti priznanje i izvršenje odluke rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika.

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupka.

Žalba nije osnovana.

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba postupka ovrhovoditelj u žalbi ne navodi o čemu bi se ostvario taj žalbeni navod, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda odredbama postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4. 8. 9. 11. 13 i 14. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih povreda.

Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je ovrhovoditelj dana 14. rujna 2017. javnoj bilježnici J. T. dostavio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te da je javna bilježnica dostavila spis na daljnje postupanje sudu, pozivajući se na presudu Suda Europske unije u predmetu C-484/2015 i C-551/2015 u kojima su ovršenici stranci. Polazeći od odredbe čl. 279. OZ-a kojom je propisano ako je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu sud će prijedlog odbaciti, donosi pobijano rješenje.

Pravilno je sud prvog stupnja odbacio prijedlog za ovrhu kao nedopuštena ali iz razloga koji slijedi:

Prema odredbi čl. 279. OZ-a određena je mjesna nadležnost javnog bilježnika za određivanje ovrhe na način da je mjesno nadležan javni bilježnik čije sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika ( st. 1.), tim da će sud prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbaciti ako podnese nenadležnom javnom bilježniku (st. 3.)

Iz navedenog proizlazi da je citiranom odredbom koja predstavlja kogentnu pravnu normu propisana je isključiva mjesne nadležnost javnog bilježnika pa javni bilježnik nije nadležan za odlučivanje u situaciji kada ovršenik nema prebivalište na području županije na kojem javni bilježnik ima sjedište, a tim više ako uopće nema prebivalište na području Republike Hrvatske.

Budući da je u konkretnom slučaju prebivalište ovršenika izvan Republike Hrvatske, proizlazi da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 279. st. 3. OZ-a pobijanim rješenjem odbacio prijedlog za ovrhu.

Naime, presudama Suda Europske unije u predmetu C-551/15 i D-484/15 od 9. ožujka 2017. donesena je slijedeća odluka:

-da Uredbu ( EZ ) broj 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine i Uredbu (EU ) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju

„ vjerodostojne isprave “ nisu obuhvaćeni pojmom „sud “ u smislu tih Uredbi.

To konkretnom znači da se Uredbe primjenjuje u ovom postupku jer je ovršni postupak pokrenut nakon njihovog stupanja na snagu, a iz kojeg obrazloženja proizlazi da javni bilježnici ne mogu se izjednačiti sa sudom u smislu Uredbe, jer njome nisu obuhvaćeni tako da javni bilježnici ne mogu donositi rješenja o ovrsi koja bi imala snagu sudskih rješenja a pri tome ni nadzor suda propisan odredbama OZ-a ne mijenja značenje donesene odluke.

Dakle, javni bilježnik u konkretnom slučaju je apsolutno nenadležan za donošenje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Kako u konkretnoj pravnoj stvari, ne postoji nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovršenika koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio budući da se radi o nedopuštenom prijedlogu za ovrhu. Dakle, ovršni je prijedlog koji je podnesen suprotno odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 279. st. 1. i 2. OZ-a je svakako nedopušten prijedlog zbog čega sud prvog stupnja pravilno odbacuje.

Naime, odredbom čl. 16. st. 3. ZPP-a određeno je da kad sud u tijeku postupka do pravomoćnosti odluke utvrdi da je za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti će se proglasiti nenadležnim ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu osim u slučaju kojima je nadležnost suda Republike Hrvatske ovisi o pristanku tuženika a tuženik je dao svoj pristanak koja odredba se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. OZ-a. Obzirom da prvostupanjski sud, po službenoj dužnosti bio dužan paziti na apsolutno nadležnost domaćeg suda, to je pravilnom primjenom citiranih odredbi bio dužan i paziti na nadležnost javnog bilježnika pa je obzirom na citiranu zakonsku odredbu donio pobijano rješenje.

Dakle, na temelju odredbe čl. 16. st. 3. ZPP-a sud po službenoj dužnosti dužan prijedlog odbaciti, a kako je prvostupanjski sud pravilno i učinio.

Treba napomenuti da ovrhovoditelj svoje pravo mogao ostvarivati sukladno odredbi čl. 446. st. 3. ZPP-a u postupku izdavanja platnog naloga, budući da je pravni interes presumiran obzirom da je tuženik osoba koji ima domicil u inozemstvu.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

Kako je došlo do pogreške u navođenju datuma donošenja rješenja u uvodu tog rješenja, pa kako je rješenje doneseno 21. studenog 2017., valjalo je ispraviti tu pogrešku na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl.342. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP-a.

U Rijeci, 22. listopada 2018.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara