Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-14/1991-2 AI generated

IV Kž-14/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-14/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Marijana Svedrovića kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Burkanović kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv P. I. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi ošt. kao tužiteljice P. S., podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 23. studenog 1990. Kv-763/90 (Kio- 1841/90), u sjednici održanoj 19. ožujka 1991.,

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-14/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem suda prvog stepena, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev oštećene kao tužiteljice za provodjenje istrage protiv P. I. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. KZH.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 14/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Marijana Svedrovića kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Burkanović kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv P. I. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi ošt. kao tužiteljice P. S., podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 23. studenog 1990. Kv-763/90 (Kio- 1841/90), u sjednici održanoj 19. ožujka 1991.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenice kao tužiteljice P. S..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem suda prvog stepena, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev oštećene kao tužiteljice za provodjenje istrage protiv P. I. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. KZH.

Protiv tog rješenja oštećena kao tužiteljica podnijela je žalbu kojom predlaže da se pobijano rješenje "ukine" i odredi provodjenje istrage protiv P. ivice, protiv kojeg je zahtijevano provodjenje istrage nakon odbacivanja krivične prijave od strane nadležnog javnog tužioca.

Žalba nije osnovana.

Žalbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, a napose ne stajalište suda prvog stepena da prikupljeni podaci i dokazi ne daju nikakove pouzdanije pokazatelje na postojanje osnovane sumnje da je osumnjičenik učinio krivično djelo prevare iz čl. 142. st. 1. KZH.

Naime, kako to pravilno utvrdjuje prvostepeni sud, već iz izreke - činjeničnog opisa zahtjeva za provodjenje

IV Kž 14/1991-2

istrage, posebno krivične prijave oštećenice kao tužiteljice, te uvida u priložene parnične tužbe - presude i zapisnike, operativne obrade predmeta, kao i zapisnika o ispitivanju I. P. ne proizlazi, da je osumnjičenik nagovorio svoju majku A. P. da pokrene gradjansku parnicu protiv njega radi utvrdjenja prava vlasništva 7/12 kuće, te priznao tužbeni zahtjev i tako disponirao dijelom kuće na štetu oštećene P. S., sa kojom vodi spor oko utvrdjenja vlasništva iste kuće. Prema spisu P- 787/85, vodjen je gradjansko-pravni spor izmedju bračnih drugova P. I. i oštećene kao tužiteljice P. S. u pogledu bračne tečevine. U tome postupku predočio je P. I. presudu kojom je P. A. njegovoj majci priznato 7/12 dijela obiteljske kuće. Budući je u predmetu P-787/85 utvrdjeno da je Pavlić Sofija u navedenoj kući suvlasnica u 1/3 dijela, to je optuženi P. I. mogao od svoje 2/3 dijela priznati majci P. A.

7/12 dijela kao njen doprinos stjecanju kuće i njen suvlasnički dio. Ukoliko i postoji kontradikcija izmedju obje navedene parnične presude i nemogućnost upisa u zemljišne knjige, radi se o isključivo gradjansko-pravnom sporu izmedju stranaka, a ne i krivičnom djelu prevare od strane P. I..

Prema tome, navodi žalbe, ostaju samo gola sumnja, a da ona nije ničime potkrijepljena, kako to proizlazi iz naprijed navedenog, a i navoda žalbe, pa to ne može upućivati na postojanje osnovane sumnje da je osumnjičenik učinio inkriminirano mu krivično djelo iz čl. 142. st. 1. KZH.

Zbog toga je trebalo žalbu oštećenice kao tužiteljice odbiti kao neosnovanu (čl. 397. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 19. ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Burkanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.