Rev-585/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 585/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Darku Milkoviću, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz O., zastupana po punomoćniku D. L., odvjetniku u O., protiv prvotuženika Ž. T., drugotužene A. T. iz B., oboje zastupani po punomoćnicima D. Š., I. K. i B. R., odvjetnicima u O., trećetužene J. D. iz R., zastupana po punomoćniku P. D., odvjetniku u R. i četvrtotuženika L. d.o.o. iz O., zastupan po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B., radi priznanja prava vlasništva i brisanja zemljišno knjižnog upisa ili isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-800/08-2 od 16. prosinca 2010., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P-1973/03-42 od 6. travnja 2007., dana 25. veljače 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev četvrtotuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom djelomičnom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 23. kolovoza 1995. zaključenim sada s pok. M.-D. F., stekla pravo vlasništva na stanu broj 002 na I katu zgrade u O., …, površine 48,96 m2 a koji se u zemljišnim knjigama vodi kao samovlasništvo prvotuženika i drugotužene. Ujedno je odbijen zahtjev i za brisanjem tog zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju provedbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 1993. i uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja u pogledu predmetnog stana, a kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora, tako da se briše pravo vlasništva sa prvo i drugo tuženika uz istovremeni upis na ime i vlasništvo tužiteljice.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju, četvrtotuženik osporava osnovanost navoda revizije. Predlaže odbiti reviziju, traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) glasi:

"Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona."

U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu, niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

Odredbom čl. 35. ZPP-a, propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

U ovom je predmetu tužiteljica kao vrijednost predmeta spora u tužbi naznačila iznos od 220.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U ovom predmetu tužiteljica tuži više tuženika pri čemu njeni zahtjevi prema tuženicima proizlaze iz raznih osnova. Naime, u odnosu prema prvo i drugo tuženima zahtjev tužiteljice temelji se na osnovi da su oni upisani kao vlasnici stana koji ona želi steći u svoje vlasništvo, u odnosu na treće tuženu zahtjev tužiteljice se temelji na tome što je ona zakonska nasljednica prodavateljice stana, a u odnosu na četvrto tuženika zahtjev se temelji na tome da taj tuženik kao agencija za posredovanje nije postupala pažnjom dobrog gospodarstvenika i tužiteljicu izvijestila o stanju vlasništva predmetnog stana u vrijeme kupnje i eventualnih tereta.

U skladu s navedenim, vrijednost predmeta spora se dijeli sa tri, što znači da vrijednost pojedinog zahtjeva tužiteljice istaknutog prema pojedinom tuženiku predstavlja iznos od 73.333,33 kn. Prema tome, budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude za svakog tuženika ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 100.000,00 kn revizija nije dopuštena.

Stoga je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP takvu reviziju valjalo odbaciti.

Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev četvrtotuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju jer taj troška nije bio potreban za vođenje parnice.

U Zagrebu, 25. veljače 2014.

Sudac:

Darko Milković, v.r.