I Kž-318/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 318/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Senke Klarić-Baranović, Branka Brkića i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. prosinca 2003., broj K-34/01, u sjednici održanoj dana 23. svibnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. C.,

r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbi opt. D. K. i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalbe opt. D. K. i državnog odvjetnika su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru proglašen je krivim opt. D. K. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, te kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. KZRH, a primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 43. st. 1. i 2. OKZRH osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, a po čl. 45. st. 1. OKZRH u tu kaznu uračunato mu je i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po izabranom branitelju, odvjetniku I. M. iz V., iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači u smislu žalbenih navoda ovog žalitelja.

I Kž 318/04-3

Žali se isti optuženik i po branitelju po službenoj dužnosti, odvjetniku S. Š. iz V., iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora.

Državni odvjetnik žali se također zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i okrivljenika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u primjerenom dužem trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP-a), predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno njegovu prijedlogu, a žalbe optuženika da se odbiju kao neosnovane.

U povodu žalbi optuženika i državnog odvjetnika, postupajući po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je našao da je počinjena apsolutno bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, zbog koje je trebalo prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uslijed čega su žalbe stranaka postale bespredmetne.

Što se tiče kaznenog djela dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom i općeopasnim sredstvom iz čl. 146. st. 1. KZRH, u izreci pobijane presude u odnosu na to djelo postoji proturječnost između izreke i razloga presude.

Pritom je potrebno reći da je kazneno djelo dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom i sredstvom iz čl. 146. st. 1. KZRH počinjeno u idealnom stjecaju sa kaznenim djelom ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH kao oblik krivnje kojim je kazneno djelo pokušaja ubojstva počinjeno je sukladno izmjeni optužnog akta državnog odvjetnika na posljednjoj glavnoj raspravi prije dovršenog dokaznog postupka, bio je označen direktni umišljaj (list br. 211 spisa).

Međutim, istom izmjenom optužnog akta po državnom odvjetniku, optuženiku je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 146. st. 1. KZRH, dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom i sredstvom kojim je ugrožen život oštećenika M. K., G. J., D. M. i S. T., kao oblik krivnje stavljen eventualni umišljaj na ugrožavanje njihovog života, radnjom aktiviranja bombe (koja im je bačena pred noge).

U razlozima prvostupanjske presude glede oblika krivnje kojim je počinjeno kazneno djelo iz čl. 146. st. 1. KZRH, ističe se da je optuženik u odnosu na oštećenog M. K., kazneno djelo počinio sa direktnim umišljajem, jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje, dok je u odnosu na ostale oštećenike i to G. J., D. M. i S. T., postupao s eventualnim umišljajem i pritom bio svjestan da opisanom općeopasnom radnjom i sredstvom može dovesti u opasnost živote tih oštećenika, na koju je posljedicu pristao.

Iz izloženog proizlazi da postoji proturječje između izreke i razloga pobijane presude glede odlučnih činjenica, oblika krivnje kojim je kazneno djelo dovođenja u opasnost života općeopasnim sredstvom i općeopasnom radnjom iz čl. 146. st. 1. KZRH, počinjeno iz razloga

I Kž 318/04-3

što je izrijekom utvrđeno da je u odnosu na sva četiri oštećenika kao oblik krivnje utvrđen eventualni umišljaj, u svom voljnom obliku, kao pristajanje na ugrožavanje njihovog života aktiviranjem bombe i bacanjem pod noge, dok se u razlozima presude utvrđuje da je optuženik u odnosu na oštećenog M. K. postupao sa direktnim umišljajem svjestan dovođenja u opasnost njegovog života i htijući takvu posljedicu.

Naprijed izloženo ukazuje na postojanje znatnog proturječja u odlučnoj činjenici u razlozima presude koje je sud istovremeno utvrdio u odnosu na kazneno djelo iz čl. 146. st. 1. KZRH kao postojanje elemenata eventualnog umišljaja i direktnog umišljaja kao subjektivnog elementa krivnje.

Slijedom svega izloženog, trebalo je u povodu podnesenih žalbi, po službenoj dužnosti ukinuti, pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a na temelju čl. 388. st. 1. ZKP-a.

U Zagrebu, 23. svibnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Melita Božičević Grbić, v.r.