I Kž-554/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 554/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. M. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. travnja 2008. g. broj Kv-I-341/08 (K-151/04), u sjednici održanoj dana 24. rujna 2008. g., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Žalba os. M. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je u postupku tzv. neprave obnove postupka temeljem čl. 402. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP) preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-151/04 od 03. veljače 2006. g. potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-479/06 od 19. rujna 2006. g. kojom je M. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-210/04 od 07. rujna 2007. g., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-1068/07 od 27. prosinca 2007. g., kojom je isti optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., te je M. M. primjenom čl. 60. st. 1. i 2. toč. c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju čl. 62. st. 1. KZ uračunato vrijeme od 10 (deset) godina,u koju mu je prema čl. 63. st. 1. i

provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 05. travnja 2004. g. do 13. travnja 2004. g., od 27. svibnja 2004. g. do 29. svibnja 2004. g., od 01. lipnja 2004. g. do 17. siječnja 2005. g., od 14. rujna 2006. g. do 08. prosinca 2006. g., te od 08. prosinca 2006. g. pa nadalje.

Protiv te presude podnio je žalbu osuđeni M. M. osobno, pobijajući ju zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se ista preinači i izrekne mu kazna zatvora u kraćem trajanju. Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 554/08-3

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba osuđenika nije osnovana.

U žalbi osuđenik navodi da se svrha kažnjavanja može postići i blažom presudom, naglašavajući da u adekvatnoj mjeri nisu cijenjene brojne olakotne okolnosti (njegova mladost, emotivna nezrelost i stoga nepromišljenost, odrastanje u deficijentnoj obitelji, priznanje djela i izraženo kajanje), dok je otegotnim okolnostima dan prevelik značaj, zbog čega izrečenu kaznu smatra odmazdom i represijom, uspoređujući njeno trajanje s kaznama na koje su osuđeni ratni zločinci.

Međutim, ovaj drugostupanjski sud, razmotrivši sve relevantne okolnosti, a prvenstveno visine kazni izrečenih pravomoćnim presudama čije je objedinjenje traženo, smatra jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina, odmjerenu po prvostupanjskom sudu, primjerenom kako težini i opasnosti počinjenih djela, tako i svim okolnostima počinjenja i ličnosti osuđenika. Naime, prilikom odlučivanja o visini jedinstvene kazne uzete su u obzir sve odlučujuće i važne okolnosti, pa tako i pravilno utvrđene otegotne (maksimalan stupanj krivnje prisutan kod izvršenja svih kaznenih djela, veća kriminalna angažiranost osuđenika pri izvršenju četiri od ukupno sedam kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, pobude iz kojih su djela počinjena, tj. ostvarivanje brze i lake zarade, podatak da su djela nedvojbeno bila unaprijed planirana, te da im je prethodila priprema), ali i olakotne okolnosti (mlađa punoljetnost osuđenika u vrijeme izvršenja djela, teško djetinjstvo i prepuštenost ulici, te ranija neosuđivanost, djelomično priznanje i izraženo kajanje). Te okolnosti odražavaju se u pravoj mjeri u visini izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od deset godina, poglavito imaju li se u vidu visine kazni izrečene pravomoćnim presudama koje su objedinjene pobijanom odlukom. Stoga ovaj sud nalazi takvu jedinstvenu kaznu zatvora podobnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja i ciljeva specijalne i generalne prevencije.

Slijedom izloženog, budući ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene bitne postupovne povrede, niti povrede kaznenog zakona iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. rujna 2008. g.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.