I Kr-64/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 64/1994

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K.S. zbog krivičnog djela iz čl. 212. st. 2. i dr. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 23. veljače 1994. Kv-154/94, Ko-206/93, u sjednici održanoj dana 8. ožujka 1994.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev os. K.S. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni pravomoćna presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. travnja 1993. Ko-206/93, potvrđena presudom Okružnog suda u Zagrebu od 13. srpnja 1993. Kž-1227/93, te se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je K.S. osuđena tom presudom zbog krivičnih djela iz čl. 212. st. 2. i 1. u svezi čl. 213. toč. 1. (sada čl. 206. st. 2. i 1. u svezi čl. 207. toč. 1. KZRH) i čl. 222. st. 3. i 1. KZRH (sada čl. 215. st. 3. i 1. KZRH)

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, u koju se temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 10. studenog 1993. dalje.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. travnja 1993. Ko- 206/93 i presuda Okružnog suda u Zagrebu od 13. srpnja 1993. Kž-1227/93, K.S. je zbog krivičnih djela iz čl. 206. st. 2. i 1. u svezi čl. 207. toč. 1., te čl. 215. st. 3. i 1. KZRH (sada nova numeracija) osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i po čl. 66. OKZRH (sada čl. 61. OKZRH) izečena joj je sigurnosna mjera zabrane obavljanja poziva ili dužnosti socijalne radnice u trajanju od pet godina.

Prema podacima u spisima ovog krivičnog predmeta osuđenica se nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 10. studenoga 1993. godine.

Nakon pravomoćnosti osuđenica je 3. studenoga 1993. osobno i 25. siječnja 1994. po branitelju R.D. i M.M., odvj. iz Z., podnijela zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, s prijedlogom da se kazna izvanredno ublaži.

Naknadno je osuđenica 4. ožujka 1994. po svome ocu B.B., sinu K.M. i kćerci K.K. zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne dopunila novim činjenicama i potkrijepila novim dokazima.

Općinski sud u Zagrebu je predmetni zahtjev osuđenice dostavio ovome Vrhovnom sudu 23. veljače 1994. Kv-154/94, Ko-206/93 uz prijedlog da se zahtjev odbije (čl. 401. st. 4. ZKP).

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u podnesku od 4. ožujka 1994. Ktr-128/94 predložio da se zahtjev ne prihvati (čl. 401. st. 5. ZKP).

Zahtjev je osnovan.

U zahtjevu je kao nova okolnost navedeno oboljenje osuđenice i to s dijagnozama: Sdr depressivum (react), ST post tentamen suicidi, što je potkrijepljeno poviješću bolesti Psihijatrijske ordinacije Đ. dr. V. iz Z. od 6. i 11. listopada 1993., te haematuria intermitens i hypertensio art.oscil, što je potkrijepljeno poviješću bolesti dr.sc. D. K..

Po ocijeni ovog Vrhovnog suda navedeno oboljenje osuđenice kao nova okolnost predstavlja takvu okolnost koja bi očito dovela do blaže osude da se za nju znalo u vrijeme izricanja presude.

Slijedom iznijetih razloga, jer su ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 399. ZKP, odlučeno je kao u izreci (čl. 401. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 8. ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Gudelj Milan, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)